Drop Down MenusCSS Drop Down MenuPure CSS Dropdown Menu

ponedjeljak, 30. ožujka 2015.

Razmnožavanje-zakoni prirode

Z
akoni prirode urezani u naše genetske kodove u obliku instinkata,  mi reagiramo na podražaje koje često nismo ni svjesni.  I samo razmnožavanje kod ljudi se odvija po prirodnim zakonitostima, van svjesnoga uma, jako slično kao životinje. Podsvjest još donekle igra ulogu, npr. često se zaljubimo u boju očiju koju nam je imao roditelj, ali mi reagiramo prema evolucijskim kodovima u sebi (kod lososa su ti instinkti naizraženiji). Muškarce privlači plodnost kod žena, žene privlači status kod muškarca. Muškarce privlače žene širokih bokova (idealan omjer struka i bokova kao kanon ljeote se nikad nije mijenjao, bila žena deblja ili tanja) koje sugeriraju plodnost i razvijenih grudi koje sugeriraju da žena može dojiti. Zato je ženska mladost privlačna muškarcima, više mogućnosti za rađanje. Muškarcu obratno status raste kako stari. Žene privlače muškarci na kojima se vidi da imaju više testosterona, jer za muškarca sa više testosterona je vjerojatnije da će biti više na hijerarhijskoj ljestvici.  Testosteron utječe na mišićavost (testosteron razvija mišićnu masu, a smanjuje salo), na rast brade i čeljusti u pubertetu i na glas. Muškarci sa većom razinom testosterona su agresivniji i skloniji riziku od onih sa manjom razinom testosterona, i prije će se uspeti na hijerarhijskoj ljestvici.  Zato žene preferiraju muškarce sklone riskiranju života i „kretene“, i zato u mladosti kad je razina tog hormona povišena  smo skloniji riskiranju, a pred kraj života se više bojimo, iako bi logično trebalo biti obrnuto.  Veća razina testosterona garantira da će mužjak biti uspješan u pribavljanju hrane za potomstvo i da će bit iu stanju obraniti to potomstvo i ženku. U svakom životinjskom krdu ustanovljena je hijerarhija, na čelu krda je najjača jedinka, alfa-mužjak, koja dobija najbolji komad mesa i ženke. Oko njega je nekoliko najsposobnijih lovaca koji također imaju visok status i odmah su u drugom redu, ostalima što ostane. Izazivači često izazivaju na borbu alfa-mužjaka, ta borba za što većim statusom i naklonosti ženki je rijetko kad do smrti, time priroda osigurava vrstu da se mužjaci međusobno ne pobiju i oslabe grupu. Ženke se  žele pariti sa mužjacima visokog statusa, jer tim osiguravaju da će se dobri geni prenijeti na potomstvo, ali žele biti sigurne da će mužjak ostati sa ženkom i brinuti se za potomstvo. Zato je i kod životinja postoji postupak udvaranja, npr. kod ptica mužjak mora sagraditi gnijezdo i nositi hranu da bi dokazao da će i poslije parenja ostati brinuti o potomcima. Ženke glume čednost i neosvojivost, testirajući tako mužjake, jer računaju da onaj koji sve to izdrži, će na kraju ostati i brinuti se o potomstvu. Normalno je za ženku da je jako izbirljiva u cijelom tom procesu, jer joj je ulog velik, a može samo jedanput biti trudna u određenom roku. Pritom želi najbolje gene za svoje potomke i brigu o njima, dok mužjak želi oploditi što više ženki i sigurati brojnije potomstvo, a sam ne ulaže puno.
Ž
enama su privlačniji muškarci koji građom tijela podsjećaju na lovce, prenabildani ne, jer gube na okretnosti. Tako se odvijao  proces tisućama godina u prvobitnoj zajednici, tako je i danas , s nekim  promjenama. Danas časopisi često obmanjuju ljude govoreći im da je pojedini tip muškarca ili žene u modi. To se nikad ne mijenja, uvijek isti tip je privlačan u bilo koje vrijeme. Žene eventualno u vrijeme ovulacije, za vrijeme rata ili za avanturu biraju muževnije muškarce i to je jedini izuzetak vrijedan spomena.  Žene i dalje žele muškarca s vrha društvene ljestvice, samo što danas on ne mora biti najjači ili najsposobniji lovac. Oscar Pistorius bi u bilo kojoj primitivnijoj zajednici bio osuđen na  neminovnu smrt, jer  ne bi mogao opstati i to je  normalno, jer se priroda brine da se slabije i bolesne jedinke odstrane da bi se sačuvao najbolji gen vrste. I da kojim slučajem preživi, ne bi se imao šansi pariti, da se taj gen ne prenosi dalje. Međutim, on se  zahvaljujući modernom sustavu  uspeo na sam vrh društvene ljestvice i dobio šansu da se pari sa najkvalitenijim ženama i i velika je šansa da bi njegovi potomci imali deformitete. I kod životinja i ljudi je podjela je slična-mala manjina  onih na vrhu lanca imaju  daleko veću kvantitetu i kvalitetu partnerica. Nedavno je bilo istraživanje Durexa o prosječnom broju partnerica kod muškaraca, rezultat je bio interesantan. Otprilike 90% muškaraca tijekom života promijeni između 5-7 partnerica, a 10% ih promijeni između 50 i više. Kod liberalnijih zemalja kao što je Švedska, 90 % muškaraca ima između 15 i 20 partnerica,  a 10 %  između 100 i više. Znači, nemamo nikakvih međugrupa, nego imamo samo prosječne  muškarce (kojima se par puta posreći prije braka, pa onda eventualno ljubavnica i to je to)  i odmah veliki skok na drugu stranu ljestvice gdje su očigledno muškarci visokog statusa ili s posebnim vještinama. Ili s velikom reputacijom. Casanova je npr. potrošio najviše energije na prve žene, detaljno bi  secirao njihove najdublje želje, i zatim bi im ponudio sliku tog idealnog ljubavnika. Reputacija se brzo proširila po europskim dvorovima, i plemkinje se mu se počele same nuditi. Reputacija  je omogućila Kazimiru Maljeviču da nacrta crni kvadrat na bijeloj podlozi, a da niko od uvaženih kritičara ne vikne da je car gol.  U današnjem društvu najveći status imaju glazbene zvijezde, vrhunski sportaši, glumci itd. i oni mogu imati praktički žena koliko žele. Svi oni rokeri koji pričaju o tome kako su imali 1000 žena, to je zbog njihovog statusa i slave, ne zbog zavodničkih umijeća.  Dok nisu slavni moraju se ubiti da dođu do žena, kad postanu, onda se jedva brane od njih. Zato se rade zvijezde od crnaca, žene su programirane evolucijski da teže biti sa muškarcem koji je što više na društvenoj ljestvici.  Još jedno istraživanje za kompletniju sliku- ženama su dali slike deset muškaraca od prosječno zgodnih do jako zgodnih, a ispod svake slike je bilo napisano koliko godišnje zarađuju. Oni sa prosječnim izgledom i velikom zaradom su dobili veće ocjene od onih jako  zgodnih sa malom zaradom.
I
 sam proces udvaranja je sličan kao i kod životinja. Žena se sređuje i šminka. Ženi za vrijeme seksa porumene usta, zato je našminkana žena privlačna.  Zatim,  promatra muškarca, njegov izgled (npr. i simetriju koja znači zdrave gene, ženina podsvijest registrira, iako golim okom nije vidljiva),. To se sve zbiva u trenutku, kad joj se približi može osjetiti njegove feromone, u kojima su zapisane neke značajke genetskog koda, količina testosterona itd. Podaci koje nanjuši iz feromona obrađuje pomoću jednog organa u nosu koji se zove VNO, kao kod životinja. Procjenjuje njegov  status u društvu, po nekim vanjskim obilježjima, kako je odjeven, kako se prema njemu ponašaju ostali muškarci i kako se on ponaša prema njima. Kad joj se svidi, suptilno mu to daje do znanja (i to je jedan od testova, hoće li on shvatiti).  Sad bi joj on trebao prići, ali na neki originalan način, odvojiti se od hrpe udvarača koje svaka prosječna žena ima. Lijepa žena i policajac koji vrši kontrolu prometa imaju nešto zajedničko : oboje su čuli sve moguće izgovore i fore.  Kad prođe taj prvi korak, sad je red na muškarcu da proda sebe. Sad bi žene savjetovale davanje komplimenata, jer svaka žena voli komplimente, tako kažu. To je laž iz dva razloga, br. 1 žene ne vole, nego obožavaju komplimente, a br. 2  kompliment je neće zainteresirati za muškarca,  niti uzbuditi, još gore, ona se sad može još uzvišenije osjećati. Puno je bolje u ovoj fazi dati i neki antikompliment, ciljati na neku nesigurnost, jer i najljepše žene nisu uvijek sigurne oko svog izgleda, i tako sebe dovesti u ravnopravnu poziciju. Na taj način se demonstrira  samopuzdanje, što je osobina muškaraca s  visokim statusom. U slučaju da nije sigurna u njegov status, jer mnogo muškaraca glumi samopouzdanje, testira ga (žena to skoro nesvjesno radi). Npr. može ga lagano provocirati, i ako vidi da se on uzrujao i da je previše defenzivan, to joj signalizira da možda i nije toliko jak. Ako on njenu provokaciju ne uzme previše k srcu, ili ako joj uputi kontraprovokaciju ili  ironizira, prošao je test.. Testovi ne prestaju ni u vezi, sad to prelazi u žensko dramljenje, kvocanje oko sitnica itd,  najgore od svega što ona ne želi da muškarac krene za njenim  dramama, ili ne daj bože da pokuša razumjeti njene emocije, jer onda tome nema kraja, ona  očekuje da muškarac to presječe kao gordijski čvor. Žena praktički želi da joj pokaže da je jači od nje i da je spusti gdje joj je mjesto i tako pokaže da je dominantan. Ona  na taj način ispituje gdje je granica do koje muškarac dopušta narušavanje svog integriteta.  Na taj način žena ispituje i ostale kvalietete koje traži na muškarcu, traži određene markere koje će joj dokazati da je muškarac sposoban, inteligentan, ambiciozan i(muškarac čak ne mora imati resurse, sama ambicija joj je nekad dovoljna, da on pokaže da ih u budućnosti može imati)itd. Ako muškarac s nekim dosjetkama pokaže smisao za humor, to je marker za inteligenciju i on raste u njenim očima. Opet, ako stalno prosipa neke fore, žena gubi interes jer joj djeluje kao klaun i neko ko se previše trudi da je impresionira, što opet nije odlika muškarca visokog statusa.. Muškarac treba uvjeriti ženu i da neće zbrisati poslije sexa, ali to mora raditi iz pozicije moći. Ali, događa se i ovo: muškarac se ponaša bahato, žena ga instiktivno rangira u muškarca visokog statusa i prihvati ga, jer osobina muškaraca visokog statusa da imaju malo empatije i samouvjereni su do granice bahatosti. Na kraju, taj može biti bahat iz ko zna kojeg razloga, a obični je pijanac, i žena upada u tipičnu zamku sa kretenom, privlači je i protiv svoje volje, a sve zbog evolucijske greške. Privlačenje se odvija na podsvjesnoj i genetskojj bazi, i svojom voljom ne možemo na to utjecati. Zatim, privlačnost tog kretena je i izazov za ženu da ga promijeni, jer svi ljudi vole izazove, nepredvidljivost stvara tenziju. S njim je žena na emocionalnom rolerkosteru, bol  je prekursor užitka, jedno raste s drugim. I ono što je  savršeno brzo dosadi, bolje je biti dandy koji poslije postaje cinik, ili bahat tip koji stvara iluziju da ga žena svojim riječima omekšava, bilo što, samo ne dosadni pravednik. A nas su majke i žene cijeli život učile da sa ženama treba biti iskren, uvijek prisutan za nju, znati je nasmijavati i štititi, ukratko gentleman.  Pitati ženu za ophođenje prema njoj je isto kao i pitati dijete kako želi da ga se odgaja. Očekuje se vodstvo u oba slučaja.Tajna je u balansu, iskrenost je nužna u vezi, ali ako je muškarac skroz iskren, gubi na mističnosti i šarmu. Ako je stalno prisutan za nju i ne umije otići i poklopiti slušalicu, početi će ga uzimati zdravo za gotovo. Humor je dobar u razbijanju garda kod udvaranja, previše humora i dečko djeluje ko klaun, tj. spušta se ispod nje. Kad je neko gnjavi, očekuje da ga  njen dečko odalami, a ne da sa napadačem pokušava sagledati problem sa više strana. Ali opet ne želi da joj je stalno za vratom. Pokazati interes prema ženi je ok, ali previše interesa signalizira muškarca niskog statusa koji nema puno opcija. Biti gentleman je ok, ali samo pod uvjetom da djeluješ sa pozicije moći. Ako si neka rock-zvijezda i pokažeš gentlemanske manire i držiš je kao princezu, ona će se odmah vjerojatno zaljubiti. Mada bi bila privučena i da se ponašaš kao kreten. Ali ako si neki jadnik na dnu ljestvice gentlemansko ponašanje ti neće pomoći, vjerojatno će pomisliti da si očajnik. Moć je inače ključna stavka u socijalnoj dinamici i ima prednost pred dobrotom i manirima.  Muškarac koji ima manire i moć je idol muškarcima i želja ženama.  Al capone je rekao da lijepa riječ otvara mnoga vrata, ali da pištolj i lijepa riječ otvaraju ta vrata mnogo brže. Muškarac koji ima moć, ali ne i dobrotu i empatiju (npr. visoko rangirani kriminalci) možda neće  biti voljeni, ali će prema njima osjećati strahopoštovanje i biti će također željeni od žena. Dobrog muškarca bez moći nazivaju dobričina, ali to i nije kompliment. Najgora je opcija biti loš i bez moći, onda si gnjida. I ogromna je razlika kad ženi daš kompliment sa pozicije moći ili gnjide. Ako već neko ne može dati kompliment sa pozicije autoriteta, onda ga je potrebno dati sa pozicije neovisnosti, npr. dati neki kompliment i otići. Kompliment sa pozicije „dobrog dečka“ djeluje kao emocionalna ucjena, kao da traži nešto zauzvrat i tako stvara pritisak koje žene mrze. Iz istog razloga mrze i večeru i cvijeće na prvom sudaru, jer osjećaju pritisak da moraju dati nešto zauzvrat, neka akcija je puno bolja opcija.. Majke uvijek uče sinove da budu gentlemani, ali to je njena točka gledišta. Često se događa situacija "osveta štrebera". Štreberi koji su tokom školovanja bili odbijani od cura kasnije se popnu na ljestvici i postanu dobar materijal za brak. Cure koje su ih odbijale su koristile dobar izgled, bile sa kretenima i sponzorima i živjele raskalašeno. Njima je cijena pala i sad one žele istog onog dečka kojeg su odbijale. Poziciju na hijerarhijskoj ljestvici je teško odglumiti, ona je vidljiva iz garda, načina na koji se osoba ophodi prema drugima i oni prema njemu. Pustimo one komunističke priče da niti jedan posao nije sramota, ali drukčije se ponašamo prema čistačici drukčije prema direktoru. Političar po kojem svi pljuju kad dođe u neki grad svi mu ližu pete. Čovjeka koji sa 50 godina konobari odmah svrstavamo niže na ljestvici. Takvi se tješe da oni nisu ono što rade, ali nije tako. Taj i van posla neće moći glumiti nekog ko je visoko na ljestvici, ako cijeli život služiš to ti se uvuče u položaj tijela i način ophođenja. Jednog oficira je lako prepoznati čak i kad je u civilu. Ne možeš pola života biti na jednom autopilotu, i onda se prebaciti u drugi, jer ti se obrasci urezuju u tebe. Sve drugo je self-help trabunjanje.
M
uškarac koji želi biti uspješan u ophođenju sa ženama mora komunicirati sa iskonskom ženom, a ne sa onom socijalno iskonstruiranom. Svaka žena se sastoji od te dvije žene, ispod socijalne fasade u podsvijesti se krije instinktivna žena, kojoj  stotine tisuća godina izgrađivanih evolucijskih kodova dirigira reakcijama. Bez obzira koliko se žena zgražala na nasilje, iskonska žena u njoj očekuje da muškarac obrani nju i dom, svaka druga reakcija je pogrešna. Savez žena i muškaraca se počeo sklapati jer su tako imali više šanse da prežive i oni i njihovi potomci. Prešutan dogovor je bio da žena se brine o domu i odgoju djece, a da muškarac štiti i donosi hranu i resurse u kuću. Bilo koji dizbalans uništava harmoniju odnosa. U današnje vrijeme ženu se nasilu pokušava odvojiti od doma manipulacijom, a muškarca poniziti. Rezultat je naše izumiranje jer imamo katastrofalan natalitet. Logika nam govori da najmanje 2.1 potomak mora biti rođen iz jednog braka da bi natalitet bio pozitivan. O ovome će više biti govora u poglavlju o feminizmu. U prvobitnoj zajednici su lovci često odlazili iznenada, i žena u sebi ima ugrađeno razumijevanje za muškarčevu misiju, iako se svjesno protivi. Zamislimo situaciju da muškarac se sprema u rat, a žena plače i preklinje ga da ostane. On se odjednom predomisli i kaže joj da će ipak ostati. Iskonska žena u njoj bi automatski izgubila i respekt i privlačnost za njega. Iskonska žena u njoj ne želi da on pretpostavi svoju misiju njoj. Muškarac sa misijom je privlačniji, zajedničko je svim junacima u ljubavnim romanima o kojima žene maštaju je da su usredotočeni na misiju, nije žena centar njihovog svijeta kako bi se moglo očekivati. A ona se bori tu pažnju usmjeriti na sebe, iako u biti ne želi. Paradoks.
K
od životinja u vrijeme parenja česte su borbe mužjaka za žensku naklonost. Žena stoji sa strane i čeka ishod borbe da dobije najboljeg mužjaka.  Kod ljudi, u mirnodopsko vrijeme, postoje razna nadmetanja da se vidi koji je muškarac sposobniji, najviše sportska. Žene nisu zainteresirane za detalje  tih borbi, ali jako ih zanima pobjednik tih nadmetanja, što dolazi iz onog iskonskog. U sportu i ratu bitno je pobijediti, sudjelovati je jedino bitno u grupnom seksu. Za vrijeme rata, žene su sklonije birati jače muškarce koji će ih zaštititi, a i događa se ista stvar kaoi kod životinja kad jedna grupa pobijedi drugu. Kada su Hitlerove trupe  umarširale u Pariz, Francuskinje nisu išle tješiti svoje poražene sunarodnjake, nego su rađe flertovale sa naočitim nacistima, poglavito onima višerangiranima u vojsci. I u mirnodopsko vrijeme, žena će se prije zagledati u uniformiranog oficira nego u običnog civila. Muškarcu je zgodna žena privlačna i kao predsjednica države i kao prodavačica.
Kod žena postoje još neke barijere osim trudnoće, kao što su spolne bolesti, strah da će biti proglašena kurvom ako se olako upusti u seks itd. Neki to doživljavaju kao nepravdu što je žena kurva,  muškarcu raste ugled ako ima više partnerica.  Pa ustanovili smo, muškarac se cijeli život mora boriti za što veći status, da bi bio konkurentan. Zatim on mora prići, pobijediti i izolirati konkurenciju, uvjeriti ženu da je pouzdan i jak i sve ostale korake, od prvog poljupca i seksa on aktivno poduzima, dok ženi je dovoljno da se nasmije i i ostalo vrijeme je pasivna. Normalno da sve ovo kod muškarca zahtijeva jako velike socijalne i druge vještine, a svaka se vještina honorira s tim da si frajer ako si u stanju je savladati. I u prirodi je normalno da muškarac što više širi svoje gene. Žena, ako je zadovoljna, neće tražiti ljubavnika, većini muškaraca je u prirodi da žele što više partnerica, čak i ako su zadovoljni brakom.  Ako bi npr. uzeli prosječno zgodnu ženu i uputili je u skupinu muškaraca da svima predloži seks odmah, 99 od njih 100 bi odmah pristalo. Kad bi prosječno zgodnog muškarca uputili prema 100 žena da isto predloži, nadobijao bi se šamara, eventualno bi jedna s njim otišla. Takav je eksperiment napravljen u Italiji. Kad je jako zgodna žena išla od jednog do drugog, muškarci su bili prvo jako zbunjeni, a zatim bi izgubili glavu. Niti da pomisle da je skrivena kamera, željeli su u najbliži motel. Jedan se nećkao zbog toga što je bio oženjen. Kad je jako zgodan muškarac išao od jedne do druge, redom su ga odbijale. Čak i starije žene, a starijoj ženi imponira mladi ljubavnik, jer se želi osjećati poželjna. Pogotovo su oštre bile u društvu, zbog osude okoline. Neke su bile zainteresirane i željele su izmijeniti brojeve. To je dokaz da je ženama u ogromnom broju slučajeva seks iskaz emotivne povezanosti.  I razlika je kad muškarac priča o seksu, i kad žena priča. Muškarci gledaju više na to kao na uspješnu misiju, i kvantitet je bitan. Žena je više usmjerena na kvalitetu odnosa. Muškarci su vizualni i naporne su im priče o samom činu. Žene se tope u takvim maštanjima. Jadno djeluju pokušaji feministica iskrivljivanja prirode i doživljavanja seksa na muški način, jer to je jednostavno silovanje ženske prirode. Buniti se zašto je žena kurva ako ima puno ljubavnika je kao buniti se zašto je sunce žuto. Nevinost će uvijek kod žena biti na cijeni.  Ženama je najbitnija preselekcija, ako je muškarac privlačan i drugim ženama, i jako ih privlači ako je iskusan. To znači da ima visoki status. Muškarcima je privlačno obratno-ako je djevica. Onda je siguran da je dijete njegovo, to je sve evolucijski kod.. I privlačna je zbog toga što djevica ima više mogućnosti za rađanje. Ženama atraktivnost pada sa starenjem, bore, ožiljci i sijede je nagrđuju. Muškarca čine atraktivnijim.

I

 razliku u muškoj i ženskoj ljubomori  treba tražiti u prirodi, muškarci su ljubomorni  na seksualnoj bazi (jer  ako je žena općila s nekim drugim, muškarac ne može biti siguran čija su djeca), dok je žena više ljubomorna na emotivnoj bazi (ako se njen dragi zaljubi u drugu, neće imati ko hraniti djecu). Žene čak i prešutno toleriraju muškarčevu seksualnu nevjeru, rijetkost  zbog toga (i kada je tuče, ona ga rijetko ostavlja, žena ostavlja muškarca ili traži ljubavnika kad osjeti da je on previše slab i ne ispunjava svoje dužnosti zaštite i prehranjivanja. Isto masa, koja je ženskog karaktera, smjenjuje vladara zato što je slab). Čak joj na neki način godi što je privlačan drugima, a za nju je emotivno vezan, što je njoj najbitnije. Muškarci na vrhu ljestvice su u povijesti uvijek imali hareme, i žene su vrlo rado pristajale biti samo jedne od. To su sve prirodni instinkti, kao da znaju da on mora što više svojih gena proširiti dalje.

Osnovni je poriv svih živih bića da osiguraju svoj gen da dalje preživi, zato se muškarac tj. mužjak trudi biti sa što više žena. Po mogućnosti mlađima, dobre genetike i sa širim bokovima, jer tako imaju više šansi za rađanje. A žena traži neki kompromis između dobre genetike i resursa koje ima muškarac, da osigura da njen potomak ima veće šanse preživjeti.


Nema komentara:

Objavi komentar

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 2.5 Hrvatska.