Drop Down MenusCSS Drop Down MenuPure CSS Dropdown Menu

nedjelja, 12. travnja 2015.

Feminizam

J
oš jedna od taktika napada na obitelj  je feminizam. Kao i sve što je usmjereno na raspad obitelji, idejni začetnici i propagatori feminizma su-Židovi, odnosno Židovke. Prvi val feminizma je iznjedrila francuska odn. židovska revolucija  i američka židovska revolucija.1852. g. "otac sociologije" i masonski filozof Comte piše da je žena samodovoljna i da treba isključiti muškarca iz braka i stvaranja djeteta uz pomoć umjetne oplodnje. Početkom stoljeća Židovka i marksistica Klara Zetkin je ustanovila 8. Mart kao dan žena. 8. Mart nije slučajno izabran, taj dan Židovi slave Purim i njihovu biblijsku junakinju Ester, koja je najzaslužnija za genocid Židova nad 75 000 Perzijanaca, sudeći po bibliji. Židovski komunizam i feminizam su blisko povezani i uvijek su išli ruku pod ruku, vjetar u leđa feminizmu je dala i židovska frankfurtska škola filozofije, odgovorna  za sve nastranosti danas počev od multi-kulti koncepta pa dalje.Njihov filozof Fromm smatrao je da razlika između žena i muškaraca nije biološka, nego je to uvjetovano društvom, to su čisto društvene uloge, stereotipi koje su slučajno tako ispale i spol je konstrukcija. Dalje „revolucija“ ide uobičajenim tokom- Gloria Steinem, Betty Friedan, Bella Abzug, Judith Butler, Erica Jong, Joan Nestle-zajedničko im  je da su Židovke i da su sve ružne kao utvare i muškobanjaste. Feminizam je u svojoj biti-slavljenje muškosti. Kako?  Sve žene koje su nešto veliko postigle pokazivale su izrazito muške karakteristike, kako u karakteru, tako i u fizičkom izgledu i većina su bile lezbijke ili sa takvim sklonostima. Svaka osoba nije 100% muško ili žensko, nego je sastavljena od ove dvije supstance, tako da  u feminiziranom muškarcu imamo npr. i do 50% ženske  supstance, i obrnuto, u muškobanjastoj ženi imamo puno muške supstance. I ta muška supstanca od žene  se želi emancipirati. Ovo je vidljivo u svim homoseksualnim vezama, dvije lezbijke ne vode ljubav kao dvije žene, nego jedna preuzima ulogu dominantnog muškarca, dok se druga podaje. One pate od mržnje na muškarca, žene koje su zlostavljane od oca se boje i mrze muškarca, jer u seksualnom činu on ulazi u nju i narušava integritet Feminizam ne slavi onaj ženski princip, nježan i pasivan, nego muški, agresivan i aktivan. Time indirektno priznaju da teže onome protiv čega se bore i to smatraju superiornije;trebali su onda pokret nazvati maskulinizam. Valjda im to onako ružnima i muškobanjastima jedino i  ostaje, jer ih niti jedan ne želi, ne kaže se uzalud monstrum in fronte-monstrum in animo. Ružnoća karaktera se manifestira na vanjskoj ružnoći.  Podsvjesno osjećaju da je muški princip ono što je iznad ženskog. Mi kada crtamo vješticu (koja treba odati dojam moći), crtamo je sa jakim muškim atributima, isturenom bradom i nosom kao Popaj, i starijom ženom, jer moć raste sa godinama. Znači sa puno hormona rasta i testosterona koji blokiraju emocije, i sa "metlom" između nogu.  Pa niko nije više prezren od feminiziranih muškaraca, onih koji odbacuju viši princip u korist nižeg, homoseksualne žene nisu tako prezrene.  Žene bi ga trebale prihvatiti onako kako se izdajnik prihvaća, kad neko s suprotne strane prihvati nešto tvoje,međutim čak ga i one preziru i koristan im je jedino kao rame za plakanje.  Kod  zatvorenika dolazi do homoseksualnosti, međutim to je više utvrđivanje hijerarhije;tu je pasivni prezren. Kod bonobo majmuna primjećen je isti  tip „homoseksualnosti“, tj. iskazivanja dominacije jednog majmuna nad drugim.U ruralnim dijelovima Albanije, Crne gore i Makedonije postoji fenomen Virdžine. Virdžine su cure koje obitelj iz raznoraznih razloga (obitelj koja nema muškog smatra se da će biti nesretna, kidanje zaruka od strane cure povlači krvnu osvetu, pa one prelaze u virdžine i mnogi drugi razlozi) odgaja od malih nogu da budu muškarci. One se ponašaju tako, kartaju, piju, psuju, a primjećeno je da kada trebaju dobiti mjesečnicu, da ona izostaje. Kolika je moć hipnoze.  Feminizam nije novi pokret, u Sparti, Rimu i renesansi su postojali slični pokušaji. U Sparti za samo par stoljeća "oslobađanje" žena dovelo je do toga da je broj građana (elite, za razliku od polugrađana i helota) pao sa 7000 na 700. I židovski komunizam je išao na to da "oslobodi" ženu  da ona "misli". A oni opasni mislioci su stavljani u gulage.  Tko god da je stvarao svijet, napravio je muškarca i ženu različitima, s tim da se međusobno nadopunjuju, a ne da se nadmeću i na silu jedna strana pokušava ono za što je druga strana stvorena prirodno. Svako ima svoju ulogu, brak je i nastao zbog toga jer pojedinom muškarcu i ženi omogućuje više šanse za prijenos svojih gena preko potomstva. U prirodi stvari funkcioniraju da mužjaci vode borbe, grade skloništa i pribavljaju hranu, a da su ženke te koje se brinu za gnijezdo i pomladak. Svako ima svoju prirodnu biološku ulogu, danas se pokušava nametnuti da su to nametnute društvene uloge, socijalni konstrukti. Kao da se društvo samo od sebe stvorilo. Tako su i ljudi od prvobitne zajednice postavili stvari,  tisuće godina su imali da shvate koja je čija uloga, na svim kontinentima i uglavnom u svim kulturama, jer sigurno nisu kopirali jedni od drugih. Od starog ratničkog Rima, gdje su žene bilo izrazito poštovane kao majke i supruge, do japanskih samuraja, gdje nije bilo pristojno hvaliti vlastitu ženu, jer je ona bila samurajeva sjena, i to je bilo kao da on hvali samog sebe.  Tako su se Židovi dosjetili da su ljudi tolike puste godine bili u krivu i da su u biti žene u najmanju ruku al pari sa muškarcima. Lanac se pokušava prekinuti na najslabijoj karici.  Propagandni stručnjaci, kad god je to moguće, pokušavaju da ciljana skupina reklama budu žene, jer su podložnije manipulaciji.  Žene  žive  samo po jednom pravilu : radim samo ono što osjetim (i to momentalno).  Toliko su bazirane na osjećajima, da imaju osjećaje o svojim osjećajima. Ženu treba uvjeriti da je samodostatna, da treba ganjati karijeru, singlice su cool, a one u braku trebaju više otkrivati sebe i svoje talente i da su im muževi samo balast, svinje koje samo piju pivo i gledaju nogomet. Epilog? U SAD i UK je više od polovice žena starijih od 35 koje se nikad nisu udavale. Danas se sklapaju light-brakovi  sa rokom trajanja 10 godina, što je unazad 100 godina bilo nezamislivo. Danas manje od  četvrtine obitelji u SAD ima oba roditelja. Rastava  je najnormalnija stvar, djeca istraumatizirana (ako se uopće rode, jer abortus se eufemizira kao „pravo na izbor“), a ako i brak kojim slučajem opstane, opet dobro…jer, sam je David Rockfeller rekao na pitanje što msili o emancipaciji žena ovo:“Mi u svakom slučaju dobivamo, pod broj 1. sad umjesto jednog poreza na plaću, imamo 2 plaće i 2 poreza, i pod broj 2-MI SMO TI KOJI ODGAJAMO DJECU“, ponavljam ovo „mi smo ti koji odgajamo djecu“.I onda djecu odgajaju da ih okreću protiv roditelja (i židovski seksolog Štulhofer, Kinseyev učenik, zadužen za spolnost), žena se emancipira, pa se okreće protiv muža, on postaje nesiguran, itd. Brak kao zaglavni kamen društva je uzdrman, djeca imaju loše uzore od roditelja za ugledati se i sve se urušava domino efektom. Sad žena može tužiti muža i za silovanje u braku, to je nešto kao mokra vatra. Žena majka je postalo nešto srednjevjekovno, zaostalo u medijima, promovira se žena karijeristica, kopija muškarca (na njima se vidi da su nesretne i nisu u skladu sa ženskom nutrinom) i sponzoruša ili promiskuitetna žena koja treba seksu na muški način pristupati. A to nikad neće biti isto, ženi pada vrijednost s time, šeici plaćaju za djevičanstvo milijune, a ne za drolje. Zavaravaju ih mediji, a ženin biološki sat I "prozor" za rađanje je puno kraći od muškarčevog, takva dočeka godine i nije materijal za brak... I s ulaskom žena na tržište rada, smanjena je cijena istoga i muškarcima i ženama.  A žene i dalje misle da su samosvjesne i da sad one vladaju sobom, što će njoj svinja govoriti što da radi. Te karijeristice sa stavom "ja znam nešto što drugi ne znaju" tješe se da su single jer se muškarci boje jakih i pametnih žena. Ne boje se, takve žene nisu privlačne. I pametne žene su samozatajne, M. Monroe je bila pametna, pametni često izigravaju da su naivni, tako se lakše dolazi do informacija o drugoj strani. Kao pantera, glumiš ranjivost, a kad se žrtva opusti, napadaš. I kao što ženama nisu privlačni feminizirani muškarci, tako muškarce odbijaju takve žene sa muškim osobinama.  Kao što između dva magnetska pola  se stvara magnetizam, tako su muški i ženski princip  dva suprotna pola koji se međusobno jako privlače, malo ženskog u muškarcu i obrnuto, malo muškog u ženi je čak i privlačno, ali ne previše. Obično žena koja je puno Ž traži muškarca koji je puno M, kao što obično muškobanjaste žene traže za udaju muškarce sa više Ž. Danas se sve radi da se žena maskulinizira, a muškarac feminizira, normalno je da se ne privlače onda. Kao što nije privlačno da muškarac cendra, tako nije privlačno da žena se ponaša kao muškarac. Mada, uvjeren sam da su emocije pojedinih muškarca genija puno dublje, dovoljno je vidjeti kako žena se s lakoćom hihoće ili plače kad to zahtjeva situacija. Pa narikače na sprovodima plaču po naredbi. Ne kaže se uzalud da je muškarčevo lice njegova autobiografija, pogotovo muškarcima koji su duhom veliki će se na licu vidjeti intenzivan unutrašnji život, bogatstvo i dubina emocija. Na ženi takvog pečata intenzivne patnje nema, ona tokom života ne mijenja značajno fizionomiju.  Majčina ljubav se često uzdiže kao najuzvišenija, ali kakva je ona u biti? Ona je više animalni nagon, jer majka voli svoje dijete kakvo je da je, makar je i najgori monstrum. Majka brine da je dijete čisto i napojeno, ne brine toliko o djetetovim željama  i nije zainteresirana za njegov razvoj kao osobe.
 I
 postoji sama razlika u muškoj i ženskoj seksualnosti i pripadanju. Ženi je seksualnost os oko koje se sve vrti, dok je muškarcu seksualnost jedna od opcija. Muškarac  će prije dati prednost svojoj „misiji“, negu seksualnosti.  I tu osobinu žene najviše vole kod muškarca, tako prepoznaju da je pravi. Muškarac koji je samo opsjednut seksualnošću, ima previše ženskog u sebi.  Ovo o seksualnosti se zarana vidi kod djevojčica i dječaka. Dok dječak mašta da bude pilot, sportaš i igra se autićima, on svoju seksualnost koja nastupa nešto kasnije nego kod djevojčica, doživljava kao nešto zbunjujuće i hvata ga nespremnog. Djevojčice s druge strane, kao da su odmalena u tome, one kao jako male uređuju lutke i maštaju o vjenčanju i taj prijelaz praktički skoro i ne postoji, sad počinju uređivati same sebe. Kao da nisu niti malo zbunjene vlastitom spolnošću, ni traga tome, samo se doživljaji pojačavaju. Praktički  im je to urođeno u evolucijske kodove, curica od 12 godina se osjeća ugodno u svom tijelu i prirodno zavodi , dok su dečki po tom pitanju nezgrapni. Kao što ždrijebe odmah hodi čim se rodi, tako ona zavodi. Kod njih nema pretjerane zanimacije, one opčinjenosti za neku drugu aktivnost koje pokazuju dečki npr. za sport ili nešto drugo. Ako je i nešto od toga zanima, zanima je jedino ako ima veze sa dečkom koji joj se sviđa. Muška novorođenčad više fiksira pogled na objekte, ženska na lica. Ona zarana maštaju o princu i vjenčanju kao centralnom događaju  njenog života. Muškarac kad se zaljubi, koliko god ludo, jedan dio uvijek ostavlja za sebe. Žena, kad se zaljubi, ona se resetira, kao da do tada nije postojala, predaje se totalno, postaje kopija voljenog muškarca. Poprima njegove stavove, praktički živi kroz njega, doživljava ga kao više ja. I on raste kao osoba jer ga oni korigira i motivira, ne kaže se bez veze da žena napravi muškarca. To je onda simbioza gdje jedan drugog inspiriraju, kao vođa i njegov narod.. I to je normalan odnos, ženin je smisao žrtva za muškarca i obitelj. To je njen smisao, zato uzima njegovo prezime i zato se žene gledalo kroz to, jedino je ona gospođa ili gospođica. Jer samo muškarci mogu imati višu svijest i žrtvovati se za ideale. Žena će svoju slobodu iskoristiti za hedonizam i eventualno će se žrtvovati za voljenog muškarca. Za više ideale nikad.  Koliko god neke trubile da žele ravnopravnost u vezi, žena čim osjeti da muškarac ne dominira, gubi  interes za njega, jer mora osjetiti da je jači od nje, da bi ga doživljavala kao uzvišenije „ja“. Jedino veću slabost ne oprašta, rijetko koja žena ostavlja muškarca i kad je zlostavlja, jer kad je zlostavlja, on je još uvijek iznad nje. Kad osjeti da je slab, ostavlja ga, ako i ostane s njim zbog djece, ovog ili onog razloga, ona  potiče svoju mušku stranu i preuzima njegovu ulogu. I postaje nesretna, neispunjena. Ako nije ispunjena, ispuni ti će se sama čokoladom , shopingom, a mušku energiju će naći  u ljubavniku. Muškarci npr. varaju iz drugih motiva, i to ima veze sa prirodom.
Ž
ena ne može biti genijalna, davno su ustvrdili Weininger , Oscar Wilde i Schopenhauer. Slično su se o ženskom umu izjašnjavali Nietzsche, Tesla, Pitagora, Voltaire i mnogi drugi.  Vjerojatno je razlog u drukčijoj strukturi mozga; muškarac ima odvojenu lijevu racionalnu i desnu iracionalnu polutku. Kod genija izrazito radi desna, podsvjesna polutka i on može stvari jako duboko sagledati, dublje su i emocije nego kod bilo koje žene. I emocije i intuicija, velika djela nastaju intuitivno. Kod žena, moždana aktivnost je po cijelom mozgu, emocije su pliće, burnije i kratkotrajnije. Muškarčeva ludost može biti znak genijalnosti, ženska ludost može biti histerija ili znak kreativnosti koja ne ide toliko duboko ko kod muškarca.  Žene mogu biti veoma inteligentne, inteligentnije od 99 % muškaraca, genijalnost je nešto drugo-to je više povezano sa kreativnosti.(plus visoka inteligencija, ali može se biti visoko inteligentan, a ne biti genij). Kao što lopov prepozna drugog lopova, kockar drugog kockara, tako i genije odmah prepozna drugoga genija.

K
ako su Židovi uspjeli izmanipulirati žene da su jednake, čak i bolje od muškaraca? Propagandom, koja je u njihovim rukama, najviše filmovima. Prije su žene Jamesa Bonda bile objekti, danas u filmovima su mu ravnopravne partnerice, oštroumne i okretne. Čak je i M postala šefica Bondu. Tom raider, tj. Lara Croft, žene-mačke i ostale superžene, pa zatim mlade, samosvjesne poslovne cure iz „Sexa i grada“ i njegovih kopija. Isti  filmovi prikazuju crnce kao naučnike, intelektualce, mada i to spada u naučnu fantastiku kao i ove žene.Većina ljudi ne razmišlja o ovome, sve im to ostaje u podsvijesti i stvara nerealnu sliku. Pa zatim svaka žena koja se imalo istakla u povijesti je dobila svoj film u zadnje vrijeme Marie Curie, Frieda Kahlo, Wirginia Wolf, Kleopatra itd. Feminizam je sigurno židovski projekt, vrijedi napomenuti kako im i cijela moderna demokracija jako ide u prilog. Oni su pokrenuli taj trend i sve „progresivne“ zapadne demokracije ga slijede, čak i ako nisu u zavjeri. Naime, kako je danas sve u borbi za glasove, a žena je otprilike svugdje više od 50%, normalno je da svaka vlast podilazi ženama, čak i one desne orijentacije. I žene glasaju sebi u korist, zato je vrijeme sve lijevije i lijevije. Obećavaju im nekakve kvote u vlasti, samo bi bilo fer da te kvote uzmu i u šumarstvu, rudarstvu, a ne samo tamo gdje treba donositi „važne“ odluke. Kvote se isto ne uvode tamo gdje treba znanje i sposobnost i gdje su greške skupe, npr. u IT-industriji nema baš žena, kao što nema baš vojnih pilota žena. Cijelu civilizaciju „izmislili“ su baš ti muškarci koje preziru, i mobitel s kojeg zovu i zgradu od 50 katova i auto s kojim se dovezu. I dalje muškarci najviše rade za tu civilizaciju, 95 % smrtnih slučajeva i 85 % invalidnosti otpada i dalje na muške žrtve na radnom mjestu. Žene izbjegavaju rizičnije poslove, oni koje su više plaćeni i to koriste da vrište o „potplaćenosti“. Kada bi neki zahtjevan isti posao mogli obavljati jednako muškarci i žene, zašto bi poslodavac uopće davao to muškarcu kad može platiti manje ženu? Interesantno kako te feministice nisu shvatile da je „borba za njihova prava“ krenula u zapadnim demokracijama, gdje je prisutna i borba za glasove. Kad su dobile pravo glasa, odjednom su se pojavili dušebrižnici koji silno brinu o prvima žena. I da neka vlast bude tako bedasta da ignorira polovicu stanovništva neke države, sumnjam. Feminizam odrađuje prljav posao za dvije strane, globalno Židove kojima je cilj uništiti osnovnu ćeliju zdravog bijelog društva obitelj i lokalnu vlast. Prije je muškarac odlučivao u ime obitelji, sad su i tu napravili razdor i natjerali ženu da sama „misli“. Većina žena, nažalost, još ne shvaća koliko su izmanipulirane. Sad se bune da su razapete između karijera i obaveza u kući, ali zar se nisu za to borile? Jer „oslobođenje“ koje su dobile nije pravo oslobođenje, nego odlazak u drugu krajnost i karikiranje istog. Nije nikako dobro ono kako su religije držale ženu-kao niže biće. To je jedna krajnost. Iskorišteno je kršćanstvo koje je potiskivalo ženu kao niže biće, da bi ona „oslobođenjem“ odletjela u drugi ekstrem. Istu stvar su Židovi napravili sa potisnutom seksualnošću, sad je to odletjelo u perverzije.  U zdravom društvu žena bi se trebala osjećati zaštićenom i poštovanom. I da pridonosi obitelji i zajednici onim za što je stvorena-brigom za dom. Normalno, može i raditi uz to, ali primaran bi trebao biti dom. Dok crnkinje štancaju djecu i dižu doplatke, bjelkinji se suptilno daje do znanja da nije pametno biti out 9 mjeseci sa trudnoćom, jer treba ganjati karijeru. A baš te najkvalitetnije žene bi trebale najviše rađati. Majku nitko ne može zamjeniti, žene bolje razaznaju bebin izraz lica i njegove emocije instinktivno. Zbog trudnoće, priroda ih je nagradila da mogu duže bol izdržati. I bolji osjet opipa, zbog djece. Žena zbog ženskih hormona je puno bolja  za brigu o drugima. Ali priroda ih nije namijenila za borbu, kod žena nema instinktivne reakcije "borba ili bijeg".  Jer rizik zbog 10 puta manje testosterona od muškarca nije u ženinom biću, priroda se tako brine za njih. Žene su biološki važnije od muškaraca  i njihova zaštita je primarna u prirodi, zato se žene uvijek najprije spašavaju. Krdo će u sredinu staviti žene i mlade, za mužjaka nije tragedija ako pogine jer jedan mužjak može puno žena oploditi. Sama riječ matrimony je sastavljena od latinske riječi za majku i protekciju.  Muškarce testosteron tjera na rizik i s njim lakše podnese poraz, ali on ih čini neosjetljivim. To je priroda dala muškarcu, da ga emocije ne ometaju u onom za što je stvoren, za borbu, konstruktivnost, racionalnu analizu, strateško planiranje itd. Muškarac je najviše motiviran ciljem, da ono što radi ima smisla. Žena da se lijepo osjeća dok nešto radi,  ali ona može ženske hormone, koji su joj dati od prirode za egzistenciju i brigu o djeci, iskoristiti u sebične svrhe sa shopingom itd. I to se reklamama potencira. Žena nije graditelj i održavatelj civilizacije niti je odana plemenu, u prošlosti su se uvijek okretale osvajačima.

S
ad ću usporediti dosege žena i muškaraca u vitalnim područjima, jer ja uvijek gledam rezultate, a ne govoranciju. Nobelovu nagradu u znanosti je dobilo samo 0,02 % žena. I to je jako nategnuto, jer je Nobelova nagrada u stvari židovska nagrada, oni imaju 27% svih nagrada. Praktički sve bitno je izmislio bijeli muškarac, svjetle kose i očiju,i sad odjednom u to društvo iz neba uskoči Marie Curie. I to 2 puta, za fiziku i za kemiju. Za fiziku je dobila 1/3 nagrade, iako je Henry Becquerel otkrio radioaktivno zračenje, a ona i muž Pierre pripomogli. Obrazloženje Švedske akademije znanosti bilo je: "Kao priznanje za izuzetne zasluge koje su iskazali zajedničkim istraživanjem fenomena radioaktivnog zračenja, kojeg je otkrio profesor Henri Becquerel". Za nagradu iz kemije najzaslužniji je njen muž Pierre, koji je otkrio elektrometar i uz pomoć njega ona je izolirala radij i polonij. Znači sve zasluge drugih, ona navodno otkrila jedan element. To ništa ne dokazuje, pa alkemičari su najviše doprinijeli kemiji jer su u pokušajima da naprave zlato otkrili brojne elemente. Kad se žene vole hvaliti istančanom intuicijom i empatijom, zašto su svi vodeći psiholozi muškarci i oni koji su unaprijedili tu mladu nauku? Jedna zgoda sa sveučilišta Yale: 130 znanstvenika i nešto znanstvenica je rečeno da će sudjelovati u zapošljavanju novih znanstvenika. Trebalo je birati između izmišljenih John i Jennifer, normalno svi su se odlučili uglavnom za Johna i dali mu plaću čak 4000 USD veću nego Jennifer. Odmah je to razbjesnilo feministice, najviše ih je zaboljelo što su žene izabrale Johna. Uobičajeni vokabular se mogao čuti zadrtost, diskriminacija, predrasude.
Što se tiče umjetnosti, to je jedino područje gdje imamo minimalan ženski upliv. Svi veliki pisci, slikari, kompozitori, kipari, arhitekti, režiseri, komičari, pjesnici velikom većinom su muškarci, istaknuta ženska imena su slikarica Frieda Kahlo i spisateljice Wirginia Wolf, Agatha Christie i Pearl Buck (sve su imale velik postotak M u sebi). Iako kritičari ženskim piscima spočitavaju da nemaju dubinu i slojevitost, kao vrhunski muški pisci.
 Kad nema ratova, muškarcima je sport supstitut za međusobno nadmetanje i igru dominacije. Pobjednici u ratu, gdje vladaju iskonski nagoni, dobijaju žene poraženih, šire svoje gene.. Gol i koš u sportu podsvjesno muškarcima predstavljaju ženu. U svim sportovima osvaja se teren i moraš pobijediti protivnika, koji brani svoj gol ili koš kao ženu. Zgoditak je jednak silovanju, lopta je falus, a strijelac doživljava orgazmičko zadovoljstvo (kod ratova navijača protivnički transparent je njegova žena koju treba silovati. I tu je razlika, navijačice dolaze da bi bile viđene.). Nogomet, košarka, rukomet, rugby, vaterpolo zbog navedenog izazivaju životinjske strasti, kod igrača i navijača, dok odbojka, gdje nema osvajanja teritorija i nagrade u obliku silovanja ne izaziva toliko strasti i više se smatra ženskim sportom. Kao što boks izaziva niske strasti, a tenis je gospodski sport. Jasno se vidi razlika, kod muškaraca frcaju iskre, kod žena nekad imaš osjećaj da joj je bitnije kako izgleda na terenu od izvedbe, i da nemaju one prave predanosti. Šarapova i Kournikova su više brinule o pozi nego igri, s druge strane C. Ronaldo i Beckham su jako usmjereni na misiju, manekeniranje im je usputno. Kod žena su sve igračice šablonizirane, nema kao kod muškaraca onaj tip genijalnih i ludih igrača koji drugačije udara loptu. Muškarci su stotine tisuća godina lovili, dok je žena stajala doma, tako da su razvili snalaženje u prostoru i brzinu reakcije. Razlika je i fizička i mentalna.. Čak i u onim sportovima gdje ne igra ulogu snaga, npr. stolni tenis i mnogo drugih, razlika u kvaliteti je velika. Ivica Kostelić je u prosjeku bio 3 sekunde brži od Janice kad su se trkali. Zašto u auto-moto utrkama nema žena, iako se mogu utrkivati? Zašto npr. u šahu ili pokeru ili bilo čemu drugom nema žena ni blizu vrhu, za to nije potrebna snaga?
 I
nteresantno je spomenuti da i u onim područjima u kojima bi bilo za očekivati da suvereno vladaju žene, opet vladaju muškarci. Najbolji kuhari su muškarci, frizeri, stilisti i kreatori (Gaultier, YSL, Armani, Lagerfeld, Versace, jedino se tu ugurala Coco Chanel). To su oni muškarci sa 50% Ž u sebi. To nam sve potvrđuje ono što je bilo zapisano u svim mudrim knjigama, ono što je puno velikih umova primjetilo, a danas zbog političke korektnosti se ne spominje: Jedino muškarac ima onu božansku svijest u sebi, jer genij je upravo to, ono božansko koje s vremena nadahnjuje ljude, čak i ti polumuškarci su nadahnuti s njom. Čak i najuspješnija žena, ona s 50% M u sebi, u najboljem slučaju s puno vježbe u nekoj djelatnosti dosegne blizu vrha i nadmaši brojne muškarce, ali sami vrhovi su rezervirani za muškarce. Određeni postotak Ž kod muškarca je i poželjan, čak i u sportu, oni najbolji imaju bar 10% Ž u sebi. Sportovi kao što su rugby i bacanje kugle traže da muškarac bude skoro 100% M, u većini drugih sportova poželjan je bar malo i ženski element, što mu daje mogućnost da bolje osjeti okolinu, a ne da bude toliko usmjeren na sebe, što bi bio 100 % M. To se vidi i po vretenastoj građi tijela i po karakteru (npr. Federer, vrhunski sportaš koji ima i mekšu stranu). I općenito je odlika genijalaca, da imaju puno osoba u sebi, pa tako i imaju i žensku. Talijani, nacija čiji muškarci imaju puno Ž esencije u sebi, su oduvijek u povijesti bili vrhunski u umjetnosti. Pa i danas imaju smisao za lijepo, sudeći da su vodeći svjetski dizajneri.  Prema Howardu Gardneru, čovjek posjeduje 7 tipova inteligencije logičko-matematičku, glazbenu, tjelesno-kinestetičku, vizualno-prostornu, lingvističku, interpesonalnu i intrapersonalnu. U prve 4 dominiraju muškarci, zadnje 3 se neko sjetio spojiti i prozvati emocionalnom inteligencijom, čak ustvrditi da su žene emotivno inteligentnije. Pa zar nisu muškarci puno istaknutiji filozofi, oratori, političari itd. Kad žene vole isticati intuiciju i empatiju, zašto su muškarci istaknuti psiholozi? Neke ženske psihologinje kao Melanie Klein i Anna Freud su samo nadogradile ono što su psiholozi otkrili.Sad bi netko rekao da su žene bile šikanirane inkvizicijama i ko zna s čime, to su gluposti, najviše su crkvene dogme naštetile muškarcima, Giordano Bruno, Galilei  i Kopernik su bili oštećeni. I usput, španjolsku inkviziciju je pokrenula kraljica Izabela(opravdano), toliko o tome da su samo muški vladari u stanju biti okrutni.Ko je nekom naučniku ikad  branio da nešto otkrije, slikaru da nešto naslika, piscu da piše? Ako je nešto kvalitetno i istinito, to će kad-tad naći svoj put, makar i posthumno. Koliko je samo slikara skončalo na rubu gladi, jer nisu bili shvaćeni u svoje vrijeme, pa ipak je istina došla na svoje. Veliki umovi su uvijek bili avangarda, neshvaćeni  i uglavnom samouki. Kao što ona stara kaže da niko nije prorok u svom selu, treba dodati i da je rijetko ko  prorok u svom vremenu, jer često genija prepoznaju tek naredne generacije. Jedino što je ženama olakotna okolnost za tako puno lošije stvaralačke rezultate  je pitanje motiva, muškarac je motiviraniji da nešto postigne, jer njegova privlačnost raste sa njegovim statusom. Lijepa žena je jednako privlačna, bila ona predsjednica neke kompanije ili frizerka. Zato je njoj primarnije uređivanje, nego ganjanje statusa. I ovo društvo prepoznaje, muški top modeli su i dalje 10 puta manje plaćeni od ženskih (pa niko ne diže glas o diskriminaciji). Žena se nikad neće odreći svojih atributa u korist misije, dok muškarac shvaća da je misija na prvom mjestu. Pravog genija nikad ne pokreće čežnja za statusom ili novci, nego je stvar unutrašnjeg poriva i žara da stvori nešto novo. I genij je samouk, on u sebi osjeti poriv da krene neutabanim stazama, da gura samog sebe do vlastitog ruba, i tako nastaju remek-djela. Jedino muškarac ima u sebi poriv za višom svrhom u životu, iako zna da je to put gdje će biti neshvaćen i proglašen ludim, ali on mora ići za vlastitom ludosti, dok žena i kad bi imala, ne bi bila spremna odbaciti sve svjetovno od sebe. Njoj je najveće zadovoljstvo kad se uredi osjetiti požudne poglede muškaraca i zavidne poglede žena. I onda se feministice najviše ljute na te, kao da se može protiv prirode. Pa i kad dobije prostor u medijima, i kad želi s nečim izaći u iste, kako to radi? Ne nekom originalnom idejom, nego pokazivanjem golotinje, namještanjem ispred objektiva, a u izjavama se sve vrti oko seksa, i vidljivo je da se sve vrti oko toga kako da  se svidi muškarcu. One aktivistice femem iz Ukrajine, zašto ne mogu prosvjedovati kao svi normalni ljudi, nego u toplesu? Zašto neke ženske DJ-ice nastupaju golih grudi, a s druge strane izjavljuju da žele da ih se cijeni po glazbi? Interesantno je da svaka žena koja zarađuje na ljepoti je kao potcjenjuje, to je kao da pitaš bogataša koliko je novac važan. Ne želimo biti objekti, ali kad treba možemo se poslužiti malo. Ne želimo da nas svinje uzdržavaju, ali ipak niti jedna nije rekla da ne želi više alimentaciju.  To je sjedenje na dvije sjedalice, pa kako koja zatreba. Kad se to obije o glavu, onda je to seksizam. Znaju da je jedina moć koje imaju uzbuditi ga i jedino mu tako mogu pomutiti razum, da se prepusti svojim nagonima.. Pa svećenici mogu imati ljubavnica koliko žele, neki to i koriste, jer nema većeg izazova za ženu kad vidi muškarca koji je odbacio seksualnost, da ga pokuša spustiti i natjerati na spolni čin.. Žena se najviše uzruja kad muškarac ne reagira na njeno zavođenje, jer zna da je ranjiva i inferiorna kad kreću sa istih pozicija. I najranjivija je poslije spolnog čina, onda želi nježnost jer ono iskonsko se boji da ne ode, zbog djece. Muškarac je u tom trenutku najneovisniji. U ženinim rukama je moć, žena drži ključeve seksa, jer ona bira. Cijela se dinamika života u biti vrti oko toga, to gura svijet naprijed. Muškarci su u vječnoj trci da dođu na vrh hranidbenog lanca, da bi ih imali više opcija i bili poželjniji. Žene se uljepšavaju da bi došle do muškarca što višeg statusa. Žena starenjem gubi na atraktivnosti, muškarac dobija jer mu raste status.  Muškarcu je urođena borba u njegovo biće, ožiljci, bilo fizički ili duševni, i bore daju muškarcu na atraktivnosti, dok ženu nagrđuju. Sijede i bore muškarca čine atraktivnijim, ženu nagrđuju. Kad žena iz objektivnih razloga ne može igrati na kartu seksa, onda pokušava nekakvim skandaliziranjem, kao Vedrana Rudan. Ona bi trebala biti neki antipod muškom geniju, jer se ponaša nekonformistički i boemski. Ima sve osobine genija, osim najvažnije-uma. Genij uvijek pokušava otkriti nešto novo, utrti novi put, i kad vidi da je svjetina došla na ono što je on utro, on se prebacuje na nešto novo. Par puta sam pročitao njene članke, kad ogolimo supstancu tako da izbacimo psovke, što ostaje? Reciklirano ono što je već toliko puta rečeno, pedofilija u crkvi, vlast koja krade, zamorno, bez humora, bezveze, birtijaški. Čak su i te psovke isfurane, danas je avangarda biti odmjeren



Ž
idovima je cilj izjednačavanje svega, žele utopiti društvo gdje bi bila jedna zombizirana rasa, gdje bi bili androgini muškarci i žene. U svim emisijama žido-Nove i žido-RTL  tipa Red carpet i slične, promoviraju ili starlete ili muškobanjaste žene (loš ženidbeni materijal, u svakom slučaju) i feminizirane muškarce, stiliste i slične.U što god da vjeruju žene trebale bi shvatiti jedno-njihova prirodna uloga je uz djecu, a muškarac je tu kao skrbnik. Ako vjeruju u Boga, Allaha ili bilo koju drugu religiju, to je zapisano u svim svetim knjigama. Vjeruju li u prirodu, i priroda je odredila nedvosmisleno gdje je ženi mjesto. Kada se ženama napumpa glava da bi trebala ganjati karijeru, ispunjavati vlastite želje, to dovodi do cijelog domino-efekta i urušavanja prirodnog sklada. Muškarac je počinje osjećati ugroženo, djeca, kojima je majčina briga u ranoj dobi nezamjenjiva, pate i dolazi do rastava. A i sve teže se brakovi sklapaju baš zbog toga. Treba samo pogledati koje su žene više u skladu sa svojom nutrinom i zadovoljnije, one koje su u skladnom braku sa mužem i djecom ili  one singlice..




.







1 komentar:

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 2.5 Hrvatska.