Drop Down MenusCSS Drop Down MenuPure CSS Dropdown Menu

petak, 3. travnja 2015.

Demokracija i komunizam

Ljevica i desnica-demokracija-komunizam-fašizam i NS

Pojam ljevica, centar i desnica se koristi za opis političkog svjetonazora. I to je jedna od tekovina francuske  revolucije (uz druge loše stvari  nacije, feminizam, homoseksualizam, liberalnu demokraciju, „ljudska prava“, začetak komunizma…francuska revolucija je kompletno vođena od Židova, npr. Danton i Robespierre su bili Židovi), da se i tu stvori podjela i fingirani rat. demokracija je židovsko oružje, sa svoja dva podoružja, ljevicom i desnicom. To su 2 krila iste ptice, dio istine je kod svake strane, tako da s u beskraj mogu prepucavati svaki sa svoje ideološke platforme i prizme kroz koju gleda. Do sudnjeg dana se može raspravljati npr. o Titu, jer je on bio markantna figura sa lošim i dobrim iza sebe. A i jedne i druge su Židovi usmjerili u željenom pravcu, ljevicu su vezali za „progresivne , degeneričnosti, kod nas i za komunizme i antifašizme,  desnicu uz  religiju  i nacionalizam  (bolje reći šovinizam,među bijelim narodima kad treba), iako uopće tako ne bi trebalo biti. Desnica bi trebala biti nešto ispravno i normalno, svakom svoje (ispravno i desno su homonimi u eng. I njemačkom), ljevica bi trebala biti kao neki korektiv. Ljevica revolucionarna, desnica konzervativna odn. reakcionarna.. Mada je sve to relativno, stavovi u ovom tekstu  bi bili ekstremno desni u današnjem svijetu, u neka prošla vremena bi bili centar. Današnji centar bi bila nekad ekstremna ljevica. Dakle, netko je to pomakao. Danas se sve vrti oko ljevice, desnica tu i tamo malo prikoči kad procijeni da joj neće to oduzeti previše glasova. Ljevica ima vjetar propagande i oblikuje društvo sve ljevije, desnica kao nešto malo uspije i obraniti i konzervirati, mada više neće imati što. Ali svaki put radi ustupke i miče se lijevo, ovi koji su ostali desno se percipiraju zaostale i ekstremističke. Jer oni nemaju nikakvu taktiku za napad, onaj koji napada tj. ljevica je uvijek u prednosti, traže pukotine sve dok ne nađu. Pogotovo u Hrvatskoj, desnica je vezana za poražene ideologije (ustaše) ili one koje su pred porazom (kršćanstvo kojeg mediji istiskuju).
Najkraće objašnjenje pojma ljevice i desnice bi bilo sljedeće: Ljevica misli da ljude više toga spaja nego što ih razdvaja, desnica misli da ljude više toga razdvaja, nego što ih spaja. Desnica želi da svi imaju iste pozicije na startu, ljevica da bi svi trebali imati iste pozicije na cilju (što je jako naopako i unižava velike). Ljevica je egalitaristička, desnica naglašava hijerarhiju. I tu obavezno dolazi do razvrstavanja u ladice (nametnute). Ako si ljevičar, odmah si ateist, Jugoslaven i kozmopolit (ovo jugoslaven više kao otpor nacionalizmu). Ako si desničar, na prvom mjestu su ti Bog,  i domovina. Baš bi desnica (prava, ne ova danas) trebala biti ta koja se diversizmom bori  za raznoliko čovječanstvo, ne ljevica koja želi sve utopiti u jedno. Neko mutno čovječanstvo bi eventualno moglo postojati u slučaju napada vanzemaljaca, čim nema opasnosti za neku skupinu, ta skupina se raslojava i bori za prevlast. Rase bi se trebale boriti za prevlast. Ako nema opasnosti po rasu, međurasno ratovanje je normalno, to bi bili plemenski ratovi što je danas ekvivalent nacijama. I na mikro-razini je borba normalna, za utvrđivanje hijerarhije. I rijetko u životinjskom svijetu to ide do smrti, jer ne bi bilo mužjaka za obranu od vanjskog neprijatelja. Život je borba, možeš birati samo hoćeš li pobijediti ili izgubiti.  Utapanje svijeta u bezličnu masu sigurno neće doprinijeti različitosti na kojoj ljevičari toliko inzistiraju, to unižava velike duhove i potiče mediokritete. Uvriježeno je mišljenje da je ljevica intelektualna, progresivna i da prkosi tradiciji, a da je desnica zadrta i konzervativna. Samo budala ignorira tradiciju, a pametan se naslanja na nju. Ljudi su tisućama godina akumulirali znanja, da bi ljudi otkrili koje su gljive otrovne, sigurno se neko morao i otrovati. Ljevica je samo naizgled otvorena, a desnica kruta i nefleksibilna. Desnica nakon početne krutosti ima puno više argumenata, ljevica nakon početne otvorenosti ima samo parole i fraze, kad naleti na argumente. Štoviše, danas je prisutan liberalni fašizam koji ne da drugo mišljenje, danas je avangarda biti konzervativan. I jedni i drugi imaju dogme u koje vjeruju, i zato se najviše uzbuđuju kad se propitkuje te dogme. Kao što vjernik se najviše uvrijedi kad mu se propitkuje vjera, jer zna i sam podsvjesno da nema ništa čvrsto. Znanstvenik se sigurno ne bi uzbudio da neko npr. kaže da se sunce vrti oko zemlje. Tako i liberali imaju čitav niz pogrda ako neka propitkuje dogme o jednakosti svega i svačega.. Inteligentan čovjek uviđa uzorke, sigurno nije inteligentno tvrditi da su svi isti i da je hir sudbine što npr u Africi svi žive tako kako žive....Liberalni je fašizam samo nastavak onog što je u kršćanstvu bila hereza, ili u komunizmu verbalni delikt. Ništa se nije promijenilo, od kršćanstva preko komunizma do današnje liberalne demokracije, sve je to jedan proizvod i naslanja se na kršćansku svijest, lib. je demokracija sekularno kršćanstvo. Znači i nisu neki revolucionari. I komunizam i liberalizam su ostavili epitet da su lijevi i poslije kad su vladali (jer u kolektivnoj svijesti ljepše zvuči), iako lijevi su oni koji ruše postojeći sistem, prije je NS bio lijevi pokret nego ovo dvoje.. A desnica po defaultu u ovom jako lijevom vremenu nije popularna. Istina je da među desničarima ima puno primitivaca, ali i najveći mozgovi se nalaze među desničarima. Spomenimo samo neke: Heraklit, Konfucije, Platon, Nietzche.. Među seoskim pukom je puno desničara, jer nisu pod utjecajem propagande i imaju zdrave instinkte. I onda se događa ovo: urbani puk, da bi se osjećao iznad njih, postaje ljevičar. Židov ih propagandom obmanjuje da su kozmopolitizam i rasno miješanje, feminizam i gay-brakovi progresivne ideje, i urbani ljudi ne žele biti zaostali, pa ih prigrle bez da se zapitaju: ko određuje kriterije po kojima je neka ideja zaostala, a neka progresivna?  Zašto gayevi inzistiraju na braku, ako je brak demode i passe? Biti ljevičar nije toliko loše, ali sve u svoje vrijeme. Winston Churchill je izrekao fenomenalnu izjavu: „Onaj ko u mladosti nije ljevičar, nema srca. Onaj ko u starosti nije desničar, nema pameti.“ To znači, za kvalitetnu osobu je sasvim normalno da  u dvadesetima idolizira buntovništvo, hipi-pokret, Chea  itd. Dapače, u dvadesetima treba neke stvari proći, pa i eksperimentirati sa zabranjenim voćem. To je put koji se sam mora proći, normalno je da ćeš doći do saznanja da je to isprazno, ali to moraš sam shvatiti i sam se ispeći. Sasvim je normalno da imaš iluzije o jednakosti, jer još nisi vidio ništa. Kad sazriš, normalno je skrenuti iz utopije u stvarnost. I da nije sve u neograničenoj slobodi i jedinci, zajednica treba biti ispred.I mnogo je pametnih ljudi korigiralo svoje stavove u zrelosti npr. Napoleon, Wagner, Clemenceau, Mussolini, Berđajev, Solženjicin, Salvador Dali. Đilas, Šešelj, Tuđman.  Jer čovjek shvati da je anarhija utopija i da neka hijerarhija mora postojati, i da nisu svi isti, nego da su neki više ili manje sposobni. I kad ide po svijetu, shvati da se to odnosi na cijele grupe. I da neke „predrasude“ nisu bezveze, nego više zdravi instinkti. Inteligentan čovjek primjećuje obrasce, npr. ako svi Cigani žive svugdje isto, prosječno inteligentan čovjek treba zaključiti da imaju neki feler. Samo budala će to izbjegavati primjetiti, da mu ne sruši iluziju u glavi. Razbijanje mladalačkih iluzija je normalan put, nema ništa tužnije od ostarjelog hipija koji još živi u njima.  U filmovima se često prikazuju desno orijentirani ljudi kao ekstremisti puni mržnje koji u zrelim godinama se „prosvjetle“ univerzalnom ljubavi. U stvarnosti, ljudi se prosvjetle, ali u suprotnom pravcu. Puno više je onih koji sa ekstremno lijevog stajališta pređu na skroz suprotnu stranu, nego obratno. I lako se skreće iz jednog ekstrema u drugi.
 L
jevica je židovska, kao i sve „lijeve“ ideologije kao što su komunizam, kozmopolitizam, liberalizam. Komunizam se danas pretvorio u globalizam i internacionalizam. Svim ovim ideologijama je zajedničko da pokušavaju prebrisati i prirodne, ali i umjetne razlike među ljudima. Međunarodnim korporacijama i bankama kojima upravljaju Židovi npr. momentalno smetaju nacionalne države, žele amorfnu masu potrošača. Židovi vole nama čak i pod nos baciti igrom riječi na koga se odnose pojedini pojmovi. Internacionalni ili međunarodni tj. među-narodni znači da je to od onih koji žive među narodima tj. Židovima. Zanimljivo je da samo ljevičare kada se među nama bijelcima, u Izraelu je na vlasti ekstremno desna vlast koja je rasistička i nesekularna. Zato nama prodaju ljevičarenje i  demokraciju kao progresivnu tekovinu, jer znaju koje su to budalaštine. Ljevičarenje još može nekako proći u mirnodopsko doba, jer greške i gubljenje vremena na blebetanje se ne plaćaju skupo. Ali kad dođe rat, ljudi instinktivno biraju ono što daje rezultat: jakog vođu. Pa jel neko može zamisliti da smo imali ove što su sad za vrijeme rata? Dok bi oni donijeli jednu rezoluciju ili konsenzus, nas bi dotad pobili. Konsenzus znači dogovor, valjda misle da će ispasti da nešto pametno dogovaraju ako kažu konsenzus, riječ dogovor im očito ne zvuči tako veleumno. I sve države u ratu biraju po prirodnom zakonu. Mora biti jedan vođa koji će presjeći sve te govorancije i konsenzuse, ukaze i rezolucije, amandmane, replike i replike na replike, koji će imati velika prava i obaveze. Sva ta blebetanja i te kako koštaju, kao i referendumi koji su čisto bacanje milijuna kuna. Ionako se na njima referendumima daju više manje ideološka pitanja, baci se kost da se glođu lijevi i desni. Vitalna pitanja neko drugi razmatra i odlučuje, daleko od svjetla reflektora, u novinama ta pitanja dobiju koju crticu. Politička terminologija je namjerno jako komplicirana, da bi priprosti puk pomislio da nešto veleumno rade. Slično kao i bankarska, jedan tisućljećima jednostavan koncept lihve su namjerno zakomplicirali zbog istih razloga.
 U antici smo imali senat, znači vijeće financijski neovisnih i mudrih ljudi (iskustvo ništa ne može zamijeniti) koji vijećaju, ali jedan mora donijeti odluku. U krizno vrijeme se uvodio diktator na 6 mjeseci.  Danas imamo predsjednika kojeg je jedino čuti kad se neko prepucava oko partizana i ustaša, Bleiburga i Jasenovca.  Ne mogu biti dva kapetana na brodu, jedan bi ovako, drugi bi onako, pa kad se nešto dogodi jedan drugog bi optuživali.  Svugdje gdje je bitna učinkovitost, vlada hijerarhiija, bilo to sportski tim ili nešto drugo.  Ili da u ratu dajemo vojnicima demokratski na biranje žele li osvojiti neko brdo ili žele  na izlet. Tako danas funkcionira demokracija. Svugdje imamo dvostranački sistem, demokršćane i socijaldemokrate (ostale stranke su tu radi folklora). Mandat im se svodi na optužbe prethodnoj vlasti, većinu vremena provode u beskrajnim prepucavanjima. Politika radi politike, ne radi služenja i interesne skupine motivirane vlastitom koristi i probitkom. U antici filozofija i politika su bile cijenjene, danas su te discipline omražene zbog uzaludne govorancije. Donose one odluke koje donose instant-rezultat, jer od onih dugoročnih nemaju korist u vidu glasova. Pa je li čudo da su neprimjetno rasprodali sve u državi, jer bolje je dobiti kunu danas nego 3  na duži period? Vegetiraju 3,5 godine, pred izbore izbace joker-potez koji čuvaju u rukavu, mada im to obično ne pomogne. Kritiku dopuštaju, ali u toj kakofoniji ružnih riječi oni rade po svom,a psi laju. Ružna riječ gubi efekt ako se stalno koristi, danas svako malo na TV kaže za vladu da je lopovska, nesposobna i nikom ništa. Pravi kritičari se marginaliziraju i ismijavaju, prije su ih bar uzimali za ozbiljno, to su bili disidenti. I to je praktički jedina razlika između komunizma i ovog današnjeg nakaradnog sistema, uvijek je mala elita na vrhu a drugi su kmetovi.   Demokracija je vladara svela na običnog čovjeka iz puka koji sa narodom pije kavu, u komunizmu smo imali kult ličnosti. To su dva ekstrema od kojih ni jedan ne valja. Vladar mora biti hijerarhijski odvojen od naroda, znamenje i protokoli nisu tu bezveze, nego da to naglase. Ali kult ličnosti je ekstrem. I ne da stalno polaže račune narodu kad njima to padne na pamet, zato i u demokraciji nema pravih karizmi, nego samo blijedi mediokriteti. Vođa mora biti odgovoran samo pred povijesti, Bogu i savjesti, a ne da se stalno ispričava i prepucava sa opozicijom. I da se opravdava za svaku kunu, danas ako mediji doznaju da je neki vođa platio kavu karticim službenom, on je u velikom problemu. To je pretjerivanje. Mada koliko ima koristi od njih, i nije. Devedesetih su na Balkanu bile zadnje velike vođe naroda, koje su i izvukle snage iz svojih naroda. Vođa treba svoj narod nadahnuti, uliti im ponos i samopouzdanje za velika djela. Kao što je Hitler njemački narod nadahnjivao govorima i tjerao ih na krajnje domete. I oni su njemu vraćali energiju, Hitler bi imao tremu prije govora, i kako bi mu masa odobravala, tako je i on rastao u govorima i kao vođa. To je jedna simbioza, kada vođa i narod su jedno tijelo, jedni inspiriraju drugog. I dobro je da vođa umisli sebi čak i više veličine nego zasluži, aroganciju treba zaslužiti. Sjetimo se da je Milošević bio običan komunistički apartčik, i on je s vremenom izrastao u Vožda.  Odnos nacije i vođe mora biti kao odnos oca i djece, ne mogu djeca odlučivati koji je način odgoja najbolji. Jer kad  vladaju oni kojima se treba vladati, dogodi se isto što i djetetu kojem se previše dopusti: djeca potonu u dekadenciju i trulež. Vođa  mora i nepopularne poteze povući za dobrobit nacije i buduću viziju  Državnik razmišlja o sljedećim generacijama, političar samo o sljedećim izborima..A demokracija to ne dopušta, demokracija ne trpi jake vođe, ona želi sive birokrate i takva zovu "modernim europolitičarima". Čak i da se pojavi neki jaki duh, demokratski ga procesi unizuju, umjesto da ga uzdižu. On vrijeme gubi u prepucavanjima i reagiranjima, umjesto da odlučuje. Demokracija kastrira vladarski duh, i muškarac se mora približiti ženskim principima, istovremeno žene u političkoj areni pokušavaju više sličiti muškima, što je i Sokrat primjetio.  Demokracija je vladavina mase ( u biti manjine, ali ona mora osluškivati puls nacije), a masa je ženskog karaktera, reagira emotivno, impulzivno, jako je prevrtljiva i razmažena, čezne za jakim autoritetom. I zato u demokraciji caruje emocija umjesto razuma, blebetanje ispred autoritarne odluke, važnost imagea političara umjesto sadržaja, dijalog i tolerancija umjesto konflikta. Često se dogodi da većina žena koje obično čine više od polovice biračkog tijela presude izbore čisto jer im je neki političar zgodan. Dijalog i tolerancija su omiljene floskule, ali što one znače? Dijalog znači samo blebetanje, u dijalogu se ne može doći do ideje ili istine. Ona se rađa u čovjeku introspekcijom i samo su za to sposobni veliki duhovi. Dijalog može biti samo poticaj vanjski, ali ono bitno samo pojedinac može. Umjetnik dobije inspiraciju sa strane, ono bitno se u njemu dešava. Čovjek osjeti privlačnost prema suprotnom spolu, ali nasamo maštajući o toj osobi se zaljubi. Tolerancija je relativiziranje prema  svemu, pa i prema lošem. Loše stvari se ne bi trebale tolerirati, tako sve postaje relativno, istina bi trebala stajati kao apsolutna. Predsjednik je u demokraciji sveden na neku relikviju, hodajuću zastavu i grb i ništa više. Jedino je odgovoran za vanjsku politiku i vojsku, a kako to odlučuje Bruxelles jer smo u NATO i EU, onda je sve jasno kakva je korist od predsjednika. Još imamo i ured bivšeg predsjednika koji košta milijune godišnje. Kako je zbog ekonomije bitniji  premijer, predsjednik je tu samo da eventualno prigovori radu vlade preko medija, tako da se i tu mogu prepucavati bez koristi, kao da nije dosta prepucavanja između pozicije i opozicije, lijevih i desnih, ovih i onih.  A odgovornosti praktički i nema, loptica se uvijek može prebaciti nekom drugom, u svojoj stranci, bivšima na vlasti… I kad dođe druga strana na vlast, ona ne hapsi. Jer zna da za 4 godine će biti u istom sosu, i tu vlada „gentlemanski“ sporazum. Vrana vrani ne kopa oči. Sloboda govora je samo privid. Slobodan si govoriti sve dok se to poklapa sa liberalnim normama, „univerzalnim vrijednostima“, „političkom korektnošću“. Ako neko i pokuša reći istinu koja se ne slaže s tim, onda je to „govor mržnje“ i takvoga se etiketira kao rasista, seksista, homofoba, ksenofoba, šovinista, fašista, antisemit (vidimo da za svaki prirodni obrambeni  mehanizam protiv pojedine degeneričnosti imaju etiketu) i on je gotov. Čim se on mora opravdavati, već je napola kriv. Marginalizira ga se i ismijava. Zato se danas intelektualci autocenzuriraju. Pa i u komunizmu si mogao reći što želiš, ako je to u skladu sa partijskim svjetonazorom, a protivnike se bar ozbiljno shvaćalo i takvi su postali disidenti.  A sjetimo se zadnjih izbora da su predsjednički kandidati najviše govorili o ekonomiji na koju ne utječu. I kad su vidjeli da Sinčić postiže efekt sa govorima o ovrhama, i ostali su rado to preuzeli, mada im nije ni u peti da se u budućnosti eventualno time bakću. Naizgled, imali smo 4 kandidata, svi tobože različiti. Jedan ekstremno lijevi, jedan extremno desni  , dva umjerenjaka, jedan malo desno, drugi malo lijevo. To je farsa. Prvo odmah odbacimo ove ekstremnije lijevo ili desno. Kujundžić čak nije bio desni ekstrem (fašist) nego prije tvrdi konzervativac, kao ni Sinčić sa suprotne strane.  Ekstreme demokracije ne trpi, oni su tu radi folklora, 15% glasova je maksimum koliko mogu dobiti. Pobjeđuju umjereni, koji su u skladu sa nametnutim duhom vremena, koji je lijevo. Umjereni lijevi liberali ili desni konzervativci, extremno lijevi anarhizam ili desni fašizam nema šanse.  Da ne bi bilo zabune, u Hrvatskoj ne postoji ljevica i desnica. Obe dvije stranke se motaju oko centra i sliče kao jaje jajetu, ako HDZ procijeni da bi približavanje gay-lobbyju mogao donijeti rezultat, bez problema će to napraviti. Oni su kao neka domoljubna stranka, a u biti su bili ti koji su potpisali i izručili sve u Haag, kao i Hrvatsku u euroatlantske integracije. Usput je opljačkali. Koliko svi žele vlast, vidi se po tome da stranke koje su jako desno će koalirati sa lijevima bez problema. Mada to na glasače niti malo ne utiče, 2 glavne stranke imaju svoje birače i uhljebe da ne znam kakvu glupost naprave. Jer ljudi gledaaju iz perspektive svog mikrosvijeta, u Istri će uvijek pobijediti lijevi zbog tradicije antifašizma, u dalmatinskoj zagori će HDZ do sudnjeg dana jer "su oni za Hrvatsku i protiv komunista".   Komični su  ljudi koji ponosni idu na glasanje, jer misle da su oni ti koji nešto odlučuju. Da mi nešto odlučujemo, ne bi nam dali glasanje. Pa čekaj, otkad je civilizacije mala skupina ljudi dirigira većinom. I što im je dosadilo pa su nama odlučili dati da upravljamo? Dobili iznenada savjest? Ne, nego pojavom medija su zaključili da mogu elegantno vodu navesti na svoj mlin i još nam nabosti na nos: „Evo, sami ste izabrali“. Ma da. Od samog starta se zna. Prvo, ne biramo ljude. Nego stranka izbaci koga želi. I on ima medije i cijelu mašineriju iza sebe., ko ne prođe dril ništa od njega. Mnogi se bune da u demokraciji glas retardiranog i akademika vrijede isto. Ali ni to nije srž problema. Srž problema su mediji koji od koga žele naprave što žele. A većina ljudi misle tuđa mišljenja, čak i oni koji misle da su progresivci. Oni misle da misle. Današnji duh vremena oblikuju mediji, koji imaju veću moć nego religije prije. Mediji su najjača sila, političari znaju da ovise o njima i boje ih se ko vraga. A ovi doslovce formiraju iskrivljenu realnost, predstavljajući se kao neki korektiv. Ali oni su korektiv koji će staviti priču koja im odgovara, tako da se zbog njih javnost ponaša kao razmaženo derište (sjetimo se one peticije i buke oko lajanja psa). Mediji i korporacije tj. ljudi sa novcima i pravom moći su po moći iznad političara. Političari su tu kao gromobran i za tu ulogu ušićare nešto materijalnih vrijednosti i to je to. Može ih se usporediti sa boksačima, agresivna retorika koja je tu u službi nekog spektakla. Mada je to više predizborna retorika, kad dođu na vlast smanje doživljaj i počnu sa floskulama, političar može sate  govoriti bez da išta konkretno kaže. Oni su preuzeli floskule i prodavanje magle od popova u prošlosti, istina ne traži velike riječi nego se može jednostavno reći da je lakorazumljiva. Idealan "moderni europski političar" je takav, siv, dosadan i bez ososbnosti, sa pregršt floskula. Običan narod je tu kao navijač, i objektivno zadnja rupa na svirali. A ko izvači najveću korist? Onaj ko sve to organizira, on uvijek pobjeđuje. On plaća novinare i kreira "javno mijenje". Novinari moraju pratiti direktive, oni su uglavnom "intelektualne prostitutke", studenti na ugovoru, često alkoholičari i ne baš karakterni ljudi. Tu i tamo zaluta neko s entuzijazmom koji vjeruje u pravdu, ali to mu brzo splasne.  U Americi skoro pola ljudi ne zna svoju zemlju pokazati na karti, odakle njima kompetencija da odlučuju i o ovcama gdje će pasti, a kamoli što drugo? Pa i da mediji ne manipuliraju, oni ne bi u stanju bili izabrati, masa je ženskog karaktera, lakomislena, prevrtljiva, sa plitkim i burnim emocijama. To što je odluku donijela većina, ne znači da su u pravu.Ko bi bolje obavio operaciju: doktor koji zna znanje ili demokratska većina koja bi glasanjem odlučila kako operacija treba ići? I još da neko sa strane suflira toj većini koje odluke da donese, a taj neko baš možda želi da pacijent umre.  Evo  primjera kako je masa glupa i povodljiva: jednom Šuvaru su skandirali na poljudu kao komunisti, već sljedeće godine su mu zviždali, mada čovjek ni milimetar nije promijenio svoj stav. Samo se promijenila paradigma, druga mas hipnoza u tim godinama krajem osamdesetih i sam početak devedesetih. Pa tada je bilo bezbroj primjera kada su ljudi u JNA tetovirali JNA, iako su znali da je to biljeg za cijeli život jer onda baš nije bilo lasera. Pa su u gardi to mijenjali u ona ili bojna. Jedan dan uvjeren 100% u jedno, drugi dan 100% u drugo, to je mozak prosječnog pripadnika mase.
I političari čim dođu na vlast uglavnom zaborave na obećanja, njihove riječi ne znače ama baš ništa, nema garancije za ništa. Čista lutrija.  Demokracija je Židovima idealan trojanski konj kojim uvode u bijelo društvo nastranosti. Obama je dao zelenu kartu 5 milijuna Meksikanaca, s izgovorom da su sad legalni useljenici i da ih sad može oporezivati. To je 5 milijuna glasova za njega, ali i 5 milijuna mestika u sve manje bijelom SAD. On mora većini podilaziti. Da je demokracija vladavina naroda, to je obična obmana, kao što je obmana bila navodno komunističko samoupravljanje. Jednom je neko izekao ciničnu primjedbu na komunističko samoupravljanje: "štrajk radnika samoupravljača-vrhunac samokritičnosti radničke klase"

.
Š
to se tiče ideologija, tu ljudi brkaju ekonomske sisteme i ideologije, sve trpaju u isti koš. Nekakva iluzija je da su postojala dva totalitarna režima i jedan slobodni zapadni, u koji smo mi uskočili. Ništa nije dalje od istine. Na primjeru Njemačke, koja je u prošlom stoljeću iskusila sve režime vidićemo što je istina. Počnimo sa 2 totalitarna režima. Usporedimo najprije dolazak na vlast. Komunisti su pokušali legalnim putem doći na vlast u Rusiji i dobili su samo 25% glasova, iako je Rusija bila u katastrofalnom stanju pod monarhijom Romanovih. Na vlast su došli oktobarskom revolucijom u kojoj su pobili carsku obitelj, i kasnije su eliminirali rusku elitu. Hitler je došao na vlast demokratskim putem, Hitlera je vrlo brzo podržalo 95% Nijemaca i on se proglasio Fuhrerom, jer je opravdano demokraciju smatrao ispraznim blebetanjem. Jake ideologije njeguju kult ličnosti, koji postaje zamjena za religiju. Hitler je ispravno procijenio kršćanstvo, kao inverziju Zakona prirode, to je u intimnim razgovorima isticao. Ali je znao da ne smije otvoreno protiv njega, jer su kršćanske dogme urezane duboko u ljudima. U njihovu podsvjest, bazirane na jakim emocijama koje se ne mogu tek tako logičkim argumetima prebrisati, ma kako bili jaki. Zato je naumio ostaviti starije u zabludi i odgajati mladež u arijevskom duhu i Zakonima prirode, osigurati čistoću rase i uzlaznu eugeniku unutar iste. Komunisti su isto bacili privremeno u zapećak kršćanstvo, jer 2 iste egalitarističke religije nisu mogle zajedno.  Jer komunizam je religija, sa dogmama u koje se mora vjerovati. I na istim principima kao kršćanstvo.  I jedni i drugi su imali socijalistički režim , Hitlerov je bio nacional-socijalizam, sa nekim razlikama. Propaganda je nacional-socijalizam tridesetih počela zvati nacizam, da bi ga odojila od socijalizma, tj. da bi ga izjednačila sa komunizmom. Kasnije kad je trebalo uvesti kapitalizam, socijalizam je ocrnjen kao istoznačnica za komunizam. Socijalizam je podjela poslova u interesu zajednice. Razlika je u ideologiji, nacizam je poštovao prirodnu hijerarhiju i sklad, baziranu na Zakonima prirode i nejednakosti. Svakome svoje. NS je rezonirao sa arijevskom dušom, NS i fašizam su znali iskreno oduševiti mase, za razliku od sivog i dosaadnog komunizma u čije floskule teško da su i najzagriženiji vjerovali. Komunisti su ignorirali ljudske nejednakosti, modelirajući ljude prema sustavu (svodeći ih na prosjek, kastrirajući elitu), NS je sistem prilagođen realnosti, s tendencijom da se od svakog izvuče najbolje i da se teži prema višem.   NS je znao nadahnuti na junačka djela u ratu i napore u miru, možemo li zamisliti da nekoga danas inspiriraju blebetanja demokratskih mediokritetskih političara? Da za Josipovića idu ginuti? I krivo se misli da je nacional-socijalizam desni pokret, baš suprotno on je lijevi, revolucionaran pokret, a pravilnije bi bilo reći da je iznad tih podjela. Jer je on utemeljen na Zakonima prirode i poput religije oblikovao svaku poru društva izvlačeći mudrosti iz tih zakona. Po tome se može reći da je totalitarni, ali ne u lošem smislu. Politička ideologija je znatno kraćeg vijeka, i ograničena, ne ulazi u sve pore čovjekovog ponašanja. Kad nema jasnih ciljeva, apsoluta i ideala kojima treba težiti, onda se dešavaju frakcije i u tim političkim ideologijama, i to služi uglavnom za osobno probijanje, ne opće dobro. Religija oblikuje duh vremena (danas mediji), politika samo prati. Hitler je NS destilirao od Darwinovog "survival of the fittest". eugenike Madisona Granta, Nietscheovog nadčovjeka i Weiningerovih bioloških razlika među spolovima. To je što se tiče biologije i Zakona prirode. Što se tiče etnosa, težio je germaniziranju tražeći germansku dušu kroz mitove  i Wagnerovu glazbu, smatrajući Germane elitom bijele rase koju je spasila izoliranost na sjeveru.. Jer su Slaveni pomiješani sa žutom rasom preko Azije, a mediteranci sa crnom i Arapima. Komunizam je uzeo sebi skoro cijeli termin ljevica, iako je u njemu revolucionarno samo način kako je došao na vlast, i on je neka vrsta religije-ideologije sa čvrstim dogmama u koje se mora vjerovati. Komunizam se izjednačio sa antifašizmom, iako su se i drugi borili protiv fašizma. A kako je danas fašizam ultimativno zlo (s druge strane demokracija je ultimativno dobro)  i čak je Europa sagrađena na antifašističkim tekovinama, ma što to značilo, onda se kritika komunizma razbija na ovaj zaštitni omotač. Kako može biti uopće pozitivno nešto što je anti? Uostalom, fašizam je nastao kao reakcija na komunizam, komunizam je imao već iza sebe milijune mrtvih prije nego se fašizam pojavio. Njima se loše što su radili gleda sa simpatijama, željeli su bolji svijet. Nema veze što su ubili 100 milijuna najboljih ljudi, Hitler je apsolutni zlikovac iako je tek na trećem mjestu, komunističke vođe drže prva dva mjesta najvećih ubojica. I to treći po službenim, propagandnim brojkama, objektivno nije ni u među prvih 50.  Jedini pokret desnice po današnjim standardima je bio fašizam, talijanski i španjolski. On nije toliko držao do Zakona prirode, vezao se uz katoličku vjeru (klerofašizam) i bili su dobri svi koji su bili vjerni državi i država je bila stavljena na pijedestal, za razliku od NS gdje je rasa bila primarna. Znači, to je bio baš politički pokret desnice (koja bi danas bila ekstremna).
                                           

K
omunizam je uništio produktivnu elitu, buržoaziju i utopio je u opće sivilo, gdje je samo iskakala komunistička elita. Koja je ideologija najbolja, jasno je i malom djetetu kad isključimo propagandu koja je ocrnila fašizam (malo je falilo da Njemačka prva napravi atomsku bombu, danas bi onda slušali o Hitleru kao velikom junaku). Njemačka je u prošlom stoljeću prošla sve sisteme- fašizam tj. nacional-socijalizam, zatim se podijelila na komunistički socijalizam i na liberalni kapitalizam i na kraju ujedinila pod nekim  neoliberalnim kapitalizmom. Znači, imamo istu naciju, iste gene. Pod fašizmom je doživjela procvat kao nikad do tad-izgradilo se puno toga, auto-ceste i standard je vrtoglavo narastao. Od ponižene, razoružane i gladne Njemačke, Hitler je za 7 godina stvorio silu koja je 6 godina cijeli svijet držala u šahu. Zemlja veličine Teksasa, poražena je tek kad su se 2 najjače sile udružile protiv nje. Veličina arijevskog duha u punoj snazi. Pod komunizmom-suprotna slika. Od komunizma se pokazao bolji i loši kapitalizam, barem je poticao kompetitivnost i zato je bio uspješniji. Zna se kud su ljudi preko berlinskog zida bježali. Njemačka je inače superkvalitetna nacija, oni su se i sad izborili za dominaciju u Europi. Pa kad neki ekonomski „stručnjaci“ kažu na ekonomski model Njemačke treba primijeniti u Hrvatskoj da bi bilo bolje…glupost, snaga Njemačke je u genima. Snaga SAD je u genima, ne u ustavu. Neka stave ustav SAD i njemački ekonomski model u Kongo, svi znamo da bi rezultat bio isti. Znači, fašistička ideologija je dokazano najjača. A Židovi su iskoristili poraz fašizma u ratu da ga ocrne, kao i sve dobro u njemu npr. eugeniku. Kao da je fašizam a priori imperijalistički i zločinački. Fašizam bar ne skriva licemjerno da je život borba, da se samo kroz borbu može doći do nadčovjeka o kojem su maštali..Sadašnjoj liberalnoj demokraciji su puna usta „ljudskih prava“, ali to je licemjerje i samo platforma za intervencije…Ona isto „širi demokraciju“ gdje god želi i ubija. Kao i komunizam, SSSR je vojničkom čizmom proširio svoj utjecaj po Istočnoj Europi, a o zločinima bolje i ne govoriti. Odgovoran je za smrt 100 milijuna najboljih ljudi, i to se uvijek pripisuje pojedinom vođi . Kao komunizam je savršen, samo je problem što pojedine vođe malo zastrane, drugi put će bolje. A zastranio je ama baš svaki komunistički vođa sa masovni m likvidacijama. 
 Sve i da je Hitler dobio novčanu injekciju od Rotschilda, to ne mijenja činjenicu da su Nijemci sve sami izgradili i iz nule stvorili superjaku vojsku. Novci ne grade i izmišljaju stvari.Jugoslavija je dobila pomoći da od nje može plaćati radnicima plaće 30 godina, ali mi nismo mogli razviti visoku tehnologiju. Tvornica „Zastava“ je tako radila auta po Fiatovim napuštenim konceptima, jurišnik „Orao“ je trebao Rolls-royceove motore i strane radare, tenk m-84 je rađen prema sovjetskoj licenci , a sami nismo mogli napraviti termoviziju za njega itd. Ali Jugoslavija je bila relativno uspješna, djelomice zato jer je socijalni program prepisan iz Hitlerovog "Mein kampfa", i komunizam je bio relativno labav.

Š
to se tiče ekonomije, nacional socijalizam je poticao žrtvu i rad za zajednicu. Neki socijalistički model je tu najbolji, ali ne da bude komunistička uravnilovka, nego svakom svoje i da svako zna svoje mjesto. Svako podsvjesno zna gdje mu je mjesto, pametnom će biti frustriran i nemotiviran ako vidi nesposobnijeg u ravni sa sobom ili iznad. Ali ni ovaj neće biti sretan, u krajnjoj liniji neće ni znati obaviti zadano. Kapitalizam ide ruku pod ruku sa liberalnom demokracijom, njima odgovara uniformiranost potrošača. Kapitalizam se i skriva pod riječju liberalizam, slobodno tržište i globalizam, riječ kapitalizam djeluje izrabljivački. Kapitalizam potiče konkurenciju, ali ima ogromne manjkavosti. Prvo, prirodni resursi su ograničeni. Zato kapitalizam ima imperijalni karakter. Koja je svrha da imamo stotine i stotine proizvođača npr. auta. To je ogromno trošenje ograničenih resursa planete i bacanje inteligencije u vjetar. Svaki proizvođač auta razvija svoje, svi ti inženjeri bi mogli upotrijebiti znanje i kreativnost u nešto drugo, npr. smišljanje ekoloških naprava ili raketa za let u svemir. Tako je bila organizirana Hitlerova Njemačka, on je zamislio da bubu vozi svaki Nijemac. A ovi drugi su imali vremena i resursa da izmišljaju doslovce čuda, letove u svemir dugujemo Von braunu i mnoge druge izume. Ja sam uvjeren da Njemačka nije poražena, da bi uz njihov eugenički program, mi danas imali tehnologiju za kolonizaciju drugih planeta. A ta tehnologija će nam brzo zatrebati, jer ćemo se udaviti. Danas u Porscheu radi 83 inženjera kojima je posao napraviti da se vrata tiho zatvaraju. I  danas se stavri rade da ne traju dugo namjerno. Nedavno je jedan visokorangirani bivši inženjer jednog auto-koncerna izjavio da bi se auti mogli raditi da traju stotine godina. Pa vidimo na najednostavnijim primjerima, zar se ne bi četkica za zube mogla raditi da traje cijeli život, a ne tri mjeseca?  Možda nije realno da svi voze isto auto, auto treba i status pokazati. Ali ovo danas je pretjerano, ima tisuće modela.. Po mom mišljenju, ljudi su vrhunac dosegli u osamdesetima. Fiću su vozili ljudi niskog stausa, Mercedes visokog. Tad je bio idealan omjer tehnologije koja omogućuje lagodniji život,a ne uništava čovjeka. Danas su tehnologiju okrenuli protiv čovjeka, zagađivanje mozga prati nepokretni čovjek iz kauča. I kad počne patiti zbog debljine i svega, plaća teretanu da to ispravi. A prije je zdrav i koristan rad zamijenjivao sve to, danas ljudi misle da postoji aplikacija na smartphoneu za okopati vrt. Bio je tada idealan omjer dostupnosti svega, tehnologije i čovjeka. Danas su ljudi nesretni jer sve dobiju na gotovo, i nekog na mobitel i pjesmu koju požele. Prije kad bi čuo omiljenu pjesmu na radiju, to bi ti uljepšalo dan, danas toga nema…i to je još jedan  pokazatelj da nije sve u neograničenoj slobodi i dostupnosti, tako nemaš na kraju nikakvo zadovoljstvo. Kako smo u osamdesetima bili na vrhuncu, ljudi neopravdano vezuju to doba za komunizam i nostalgični su. Kao da komunizam ima veze sa muzikom ili ne znam čim. I ljudi su prirodno nostalgični, nije baš sve uvijek prije bilo bolje.

V
idimo da je cijelo prošlo stoljeće proteklo u židovskim ideološkim matriksima, osim NS. Naizgled suprotstavljeni kapitalizam i komunizam (koji je potpomagan od Zapada) trebalo je zamijeniti nečim novim, univerzalnim. Uz simbolično rušenje berlinskog zida, svijet je pohrlio u prividnu slobodu. A demokracija  upravo nudi baš to-privid  u kojem se čini da narod konačno odlučuje sam-svi imaju pravo glasa, svi jednaki. U međuvremenu, šteta je bilo ne odraditi međufazu kod nas i u SSSR gdje se moglo-iskorištene je skoro pola stoljeća suzbijanog nacionalno-religijskog osjećaja i to je pušteno sa lanca, čak i podsticano da demokratski dođu nacionalno-religijske stranke.Jer poslije tog, kad se ispušu, pobiju i ekonomski oslabe i zaduže će ispasti spontan ulazak u novu fazu-nekakav demokratski  liberalni globalizam. Jer sad nacionalno jedinstvo samo smeta-ono se sad ruši sa bezbroj suprostavljenih stranaka, isto kao što smo u komunizmu imali klasnu borbu. Možemo primjetiti da od kršćanstva, preko francuske i boljševičke revolucije, Židovi uvijek imaju isti recept-navodno potlačene mase protiv elite i uvijek iste uhu ugodne parole o slobodi, jednakosti, bratstvu. Riječ liberalizam i dolazi od francuske riječi liberte-sloboda, demokracija je vladavina naroda sa jednim globalnim bratstvom među narodima, ovaj tip liberalne demokracije je tekovina francuske revolucije. Kako riječ globalizam zvuči korporacijski, više vole koristiti „univerzalne vrijednosti“ i „demokratske stečevine“, čiji bi ekvivalent bile nekada „tekovine revolucije“ u komunizmu.Propaganda i agitacija je u komunizmu sjedinjena u agitprop, u demokraciji se propaganda naziva PR. A kad imaš sve razvijenije medije, nikakva prisila nije potrebna, ovce će same u tor i još će moliti da ih se ogradi. Neće se buniti kad im stavljaš kariku po kariku, neće ni primjetiti da su okovani. Većina ljudi je inteektualno lijena i inertna po prirodi. I nametnuta je demokracija bez rasprave, jer kako se neko usudi dovoditi u pitanje sistem gdje svi mogu odlučivati o sebi. Ko se ne slaže, tu je NATO da i ti progledaju i osvjeste se. Ustvari, demokracija je reciklirana francuskom revolucijom iz stare Grčke, tobože monarhije i aristokracije su je gurale u zapećak jer su htjele svu vlast za sebe. To što je upropastila sve države koje su došle s njom u dodir-ti ljudi nisu bili „sazreli za demokraciju“ jer treba „usvojiti demokratske vrijednosti“. Komunistički internacionalizam je zamijenio pomodni kozmopolitizam. Drugi sistem, iste komunističke parole i izgovori. Jer su i komunisti govorili da je komunizam savršen, ali ljudi nisu. I uvijek treba ganjati neki iluzorni idealni komunizam i demokraciju na horizontu, jer ovog sad čine lošim ovi koji su na vlasti. Tako prije nije bio kriv komunizam nego staljinizam, titoizam, polpotizam. I kad je fašizam napravio zločin, to je zato jer je zločinački u prirodi. A komunizam ima plemenite namjere, samo im se omaklo tih 100 milijuna ubijenih ljudi. U demokratskom imperijalizmu se te žrtve zovu kolateralne. Jer ipak treba pregristi malo za dobro iračkog, libijskog, vijetnamskog  i drugih naroda. I komunizam i demokracija su sinovi kršćanstva, naslonjeni na kolektivnu paradigmu o deklariranoj jednakosti.

D
emokracija je upropastila i arijsku Indiju, gdje su 4 kaste odvojeno, svaka među sobom birale. Brahmani su birali svoje, kšatrije svoje, vajšije svoje i šudre svoje. Da su birali svi jednako-propali bi još  brže, jer  bi najniži i najbrojniji sloj glasao u svoju korist. Rimljani su najuspješnije razdoblje pod imenom „pax romana“ imali kad su odbacili republiku i uspostavili carstvo, au posebnim prilikama i diktatora na 6 mjeseci. O Grčkoj demokraciji su se negativno izrazili svi veliki grčki filozofi.  Ne treba ništa govoriti dalje, osim istaknuti ono što je Sokrat rekao o demokraciji :





Demokracija će platiti zato što će pokušati odgovarati svima

Siromasi će htjeti imetak bogatih
A demokracija će im to dati

Mladi će htjeti biti uvažavani kao stari,žene će htjeti biti kao muški,stranci će htjeti prava starosjedilaca
A demokracija će im to dati

Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije.
A demokracija će im to dati

A kada lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast,jer kriminalci i zločinci teže za moći,nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije





S
okrat, koji je rođen još 470. p .n.e., je praktički opisao ovo što imamo danas. A on nije bio vidovit. Logika, političari moraju podilaziti biračima u većini. I sad, neko bi rekao da su sigurno oni koji su reciklirali demokraciju uklonili dječje bolesti od kojih boluju novi sistemi, i stvorili nešto puno bolje. Ne, oni su još pogoršali stvari. Jer u staroj Grčkoj nije bilo dopušteno glasovati robovima, ženama, mladima do 20 i mentalno zakinutima. Ako ovima daš glas, još više pojačavaš gorenavedeno. I to nije sve, još se medijski huškaju siromasi na bogate, djeca protiv starijih, agresivni feminizam protiv muškaraca. I na kraju lopovi i prevaranti, koji će za sitne privilegije plesati kako globalisti sviraju.

Čovjek je savršeno razumio ljudsku prirodu i psihologiju mase, a mi i dalje lupamo glavom o židovske matrikse, tumbajući se iz jednog u drugi.  Jedni krive one što ne idu na glasanje, drugi krive ove što su glasali za HDZ ili SDP, treći vide spas u „trećem putu“. Gluposti, demokracija je farsa, igra nam je namještena. Vođa može biti dobar ili loš, demokracija je uvijek loša. Ministri koji kradu su samo simptomi bolesti koji se pojavljuju čak i u društvima koji prije nisu bili skloni tome.  Jer, elita koja sve nadzire je sve pažljivo isplanirala, postavila svoje igrače i sad odnekud, kroz neku pukotinu su počeli izvirati nekakvi „Živi zidovi“, podemosi i Sirize. Onako, partizanski su se provukli kroz sve te filtere i neopaženo se uključili u borbu za vrh, nevjerojatno kakve bajke su u stanju popušiti. Oni su tu jer je to nekome odgovaralo…


1 komentar:

  1. B-R-A-V-O ! ! !
    Ma nemam riječi, nema se što nadodati...
    Sve rečeno...Prijatelju, trebao bih ovaj tekst češće dijeliti, da dođe do velike većine :)

    "To je jedna simbioza, kada vođa i narod su jedno tijelo, jedni inspiriraju drugog."
    TO JE TO!

    Istina je govor mržnje onih koji su u laži...Ali sve će doći na svoje...MI još ne vidimo...
    Često zaboravljamo da ima toga PUNO iznad i PUNO ispod nas...
    Puzle su veće nego što možemo zamisliti, a mi i ne razmišljamo na koji se NAČIN ONE SLAŽU.

    OdgovoriIzbriši

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 2.5 Hrvatska.