Drop Down MenusCSS Drop Down MenuPure CSS Dropdown Menu

utorak, 7. travnja 2015.

Talenat i genij














Kao što smo već rekli, svijest  je analitička, racionalna, logička, praktična i zadužena za kratko pamćenje. Podsvjest je zadužena za emocije, intuiciju,  dugoročno pamćenje, kreativnost, sanjarenje, maštu, umjetnost, prostorno snalaženje.  Svijest bi trebala okupirati lijevu stranu mozga, dok podsvjest  trebala biti u desnoj strani mozga.  U daljnjem tekstu ću koristiti termin svijest i podsvjest. Na slici b imamo osobu kod koje je svijest velika. Svijest djeluje kao filter, npr. svijest prima 4000 bitova informacija u sekundi, podsvjest 4000000. Da nije svjesti, poludjeli bi od te količine informacija.  Ljudi kod kojih je svijest velika su praktični , racionalni i uravnoteženi (slika b).  Oni nemaju ni posebnih talenata, ali ni mentalnih kočnica ni psihoza, takva je većina ljudi. To je zato jer imaju  veliki filter svijesti, i ona dominira. Na slici a je osoba koja ima tanku svijest. Njome dominira podsvjest. Kao što smo rekli, dijete nema svijest, nego je kao ogromna antena, ona upija sve pozitivno i negativno, a uči imitiranjem. Dijete mora biti hipnotibilno da bi učilo. Osoba na slici a, kojom dominira podsvjest, lako upija informacije i može lako kopirati. Talent je sposobnost kopiranja, talentirana osoba može vidjeti neku aktivnost npr. na TV i odmah je kopirati. Njena podsvjest pamti ključne detalje i poslije to reproducira, skoro nesvjesno. Kad učimo novu  vještinu, ona se mora usjeći u podsvjest da postane automatska. Kod talentiranih ljudi to ide brzo, kod ostalih koji djeluju više iz svjesti  treba im puno više ponavljanja, i nikad ne dosegnu onu lakoću koju imaju talentirani. Talentiranog sportaša odmah primjetimo, drukčije udara loptu od drugih, djeluje kao da je srastao s njom. Kad skija ili vozi nešto, skije mu djeluju kao prirodni produžetak tijela.  Sve bi to bilo super, da uz talent uvijek ne idu mušice. Kao što smo rekli, uz to što prima pozitivne stvari, jednako  će primiti i negativne, što je talent veći (tj. što je svjesna barijera manja), mračna strana je dublja. Za razliku od ljudi svijesti ili volje, kod talentiranog podsvjesni obrasci pobjeđuju svjesne. Kod  nadarene djece događa se sljedeće:  vole sanjariti, odsutna su duhom za sve drugo osim što nije u fokusu njihovog zanimanja, vidljivo su drukčija od ostalih, što okolina ne tolerira,nisu praktična i odsutna su.  Zbog toga su ta djeca izložena kritikama, stvaraju se mentalne kočnice, kasnije i bolesti. Svi veliki duhovi u povijesti su patili od psihičkih bolesti, skoro bez izuzetaka. Zbog osjetljivosti, svaka kritika i pohvala djeluje hipnotički, korijeni  budućih bolesti  su obično u djetinjstvu. Kod običnih ljudi trauma tj. jaka emocija ostavlja biljeg u podsvijesti, kod genija i blaže emocije. Svi veliki geniji su bolovali od psihičkih bolesti. Zato se kaže da talent nije dar, nego obaveza. Talent treba iskoristiti, jer se ipak lakše nositi sa svim tim mušicama, ako uspiješ u nečemu. Nadarenost je pozajmica koju treba zaslužiti velikim patnjama, rekao je Sartre. Klaunovi su najtužniji ljudi, neko ko je kreativan i inteligentan mora imati i drugu, mračnu stranu.  Za talentiranog je najgora opcija raditi neki  monoton i nekreativan posao.  Kako je podsvjest jedna ogromna baza podataka, onaj koji je povezan sa podsvješću sposoban je za najdublje misli, kreativan je,  ima bolje izraženu intuiciju. Intuicija nije isto što i instinkt. Instinkt je npr. kad pas zakopava kost, tisuće generacija pasa je to radilo prije njega, i to se upisalo u genetski kod. Za intuiciju je pretpostavka iskustvo, evo primjera: podsvjesna osoba je doživjela da joj neko laže, pri tome je njena podsvjest  (podsvjest snima cijeli vidokrug kao kamera i sve registrira) registrirala cijeli govor tijela, način kako gleda, mimiku, boju glasa i sve ostalo. Sljedeći put kad joj bude neko lagao podsvjest će primjetiti sličnosti sa mimikom, bojom glasa i svim drugim i ta će osoba iz dubine nekako osjetiti da joj druga osoba laže. Intuicija bi dakle bila šesto čulo, mi sa pet čula snimamo i to podsvjest automatski obrađuje i signalizira nam obično pravu istinu. Ali nekad podsvjesna osoba i ne sluša intuiciju, jer joj svijest drukčije govori, iako je onih najboljih odluka obično svjesna u trenutku. Problem kod podsvjesnih osoba je taj što nisu uvijek povezani sa svojom podsvješću. Podsvjesne osobe su kreativne i intuitivne , jer kako komuniciraju sa ogromnom bazom podataka, tako im izviru najluđe ideje koje oni samo beru u stanju transa. Bolje osjete prostor, jer smo rekli da podsvjest snima sve i pamti. Kod genija je prisutan fenomen zakašnjele genijalnosti, nekad je potrebno mnogo vremena da se genij otkrije u sebi, upravo iz razloga jer je potrebno vrijeme da se napuni ta ogromna baza.  Za povezivanje sa podsvješću potrebna je inspiracija. Kako umjetnik stvara? Potrebno je nešto što će potaknuti emocije (emocije otvaraju put u podsvijest tj. iracionalno), inspiraciju. Kad se to dogodi, umjetnik upada u stanje hiperfokusa, stanje slično transu, stanje kad je povezan sa podsvješću. Podsvjest je otvorena, ideje same izlaze, on ih treba samo pohvatati. Svaki pisac može satima bezidejan stajati pred tipkovnicom, kad  uđe u trans, stranice se same redaju, ima osjećaj kao da on to ne piše. Umjetnika se može naći u svakoj ljudskoj kreativnoj djelatnosti, to ne mora biti neki zmazani slikar, kao što je percepcija većine. Hitler je bio talentirani slikar i genijalni filozof. On je umjetnost unosio u svoje govore, imao je lucidne i strasne govore, kao pravi umjetnik koji je energiju crpio iz mase koja mu je klicala i odobravala,  a on je energiju vraćao tako što je nadahnjivao mase. Vidljiv je kreativan zanos na snimkama njegovih govora, oni koji to nisu shvaćali bi govorili da je vrag ulazio u njega. Energija mase je samo aktivirala njegov alter ego, koji svaki umjetnik izgradi. Svi umjetnici govore o tom zanosu, kada se iz jedne suprotnosti pretvaraju u drugu. Jose Mourinho je npr. genijalni trener, oni koji ga poznaju tvrde da je privatno skoro sramežljiva osoba, ali prema vani je izgradio mit o Joseu Mourinhu, i  sad prema vani mora njegovati taj mit. Svaki je genije kad nije u svom hiperfokusu Clark Kent, kad uđe u hiperfokus on postaje Superman. Ili lex Luthor.  U nekoj momčadi imamo vodonoše, igrače koji su pouzdani, imaju voljni momenat (koji djeluje iz svijesti), uvijek odrade utakmicu, ali oni nemaju potez koji može odlučiti utakmicu. Barem jedan igrač u momčadi je umjetnik, koji mora upasti u trans da bi priredio neki spektakularan potez, stanje kad on igra bez razmišljanja, isti onaj trans u koji upada slikar ili pisac.  On može biti igrač koji sam dobije utakmicu, kad nije u transu, on je igrač manje. Kad nije u transu, on je ispodprosječan, lijen , nevidljiv,nervozan.  Znači, mračni dio je uvijek prisutan. Ne kaže se uzalud „Velik igrač, velik belaj“, takav igrač je sklon i glupostima van terena i boemštini.  Nekad je pretjerano povučen, zavisi u kojoj je fazi, ali uvijek je ekstreman.  .  Takvog igrača može inspirirati npr. pun stadion, kad osjeti energiju koja ga nosi, no isto tako može ga sputati i pritisak i on se „osvjesti“, jer svaka svjesna misao je neprijatelj njegove izvedbe. Tu dolazimo do još jedne zakonitosti kreativnosti: nepredvidljivost, npr. pritisak je neprijatelj kreativnosti (ali pritisak može biti i umjetnikov detonator, što ćemo poslije vidjeti). Istočnjački zen majstori su naglašavali da svako  svjesno razmišljanje npr. o rezultatima izvedbe, tuđim očekivanjima šteti izvedbi, jer svjesnim mislima izlazimo iz hiperfokusa.  Kreativac nikad ne može stvarati kad mora, kad je pritisnut, što se više trudi to je gore. Ivanišević je osvojio Wimbledon, kad nitko to nije očekivao i nije bilo toliko pritiska, čisto iz dišpeta, kao što je Maradonu pogonila „bronca“, što bi značio inat. Kad to znamo, jasno je da se kreativnost ne može izmjeriti nikakvim testovima. Neki pametnjakovići su izmislili test kreativnosti, npr. ispitanik treba u roku minute naći što više načina na koji se može koristiti vješalica za robu. Pa ako smisliš 20 i više načina ti si jako kreativna osoba.  Glupost, ako kreativac išta više mrzi to su rokovi i ograničenja.  Baš pod pritiskom bi njemu vjerojatno zablokirao um, kad bi ga se pustilo on bi u stanju transa  mogao naći i stotine načina kako uporabiti tu vješalicu, ali kreativnost se ne pali na dugme. Isto tako testovi pamćenja su besmisleni,  osobina genijalnog  uma se ogleda i po tome koliko je fantastično pamti i najmanje detalje, ali on pamti po emocijama, jer što je jača emocija, jače je utiskivanje u podsvijest. Suhoparne brojke će teško on zapamtiti.  Testovi  inteligencije  su isto nepouzdani, oni mogu biti samo neko okvirno mjerilo, jer ako u istom testu imamo logičko-matematičke zadatke ,verbalno razumijevanje i prostorno snalaženje spajamo nespojivo. Brojke i logika  su posao svijesti, snalaženje u prostoru je stvar podsvijesti (poznati su slučajevi „trećeg čovjeka“, npr. čovjek se izgubio u podvodnoj spilji. Odjednom se pojavio čovjek koji ga je vodio do izlaza. To se njegova podsvjest aktivirala zbog adrenalina). Genij je obično glup za brojke, a ako one predstavljaju dobar dio ispita, normalno je da će mu srozati rezultat. Većina IQ testova mjeri uglavnom logičko-matematičku inteligenciju.  Prosječan IQ nobelovca je samo između 115 i 120. Ali, „autoriteti“ su rekli da su ti testovi valjani, pa izgleda da im treba vjerovati. „Autoriteti“ su rekli da veličina mozga nema veze sa inteligencijom, jer je tamo neki „genije“ imao prosječan mozak, ali gledajući evoluciju australopitek je imao najmanji mozak, homo erectus malo veći, homo sapiens najveći. Kod homo sapiensa, bijelac ima veći mozak od crnca, muškarac ima veći mozak od žene. Svaki čoban u polju zna da u veću bocu stane više,  bez da mu neki kvazinaučnik soli pamet o tome.
G
enij je najviši stupanj nadarenosti, on je inteligentan i kreativan. Kad kažem genij, tu ne mislim na genija koji ima IQ više od 180, genij može imati i manje od toga, ali da je kreativan. Ta vrsta genija je specifičnost bijele rase, žuta rasa ima vrlo visoki IQ u prosjeku, ali im fali taj tip genija koji iskače iz uniformiranosti. Geniji su lučonoše koje su talentima osvjetljavali epohe, ali bi brzo sagorjeli. Više je jedan Tesla napravio za svijet, nego sve milijarde školovanih. I fakulteti su napravljeni da prosječni umovi uskoče u ukalupljene poslove. Genij dolazi od geni (džini u islamu), glasnika između bogova i ljudi, jer genij se spaja na svoje i kolektivno nesvjesno. Genij nikad ne odraste, jer za spoznaju je potrebna ona dječja radoznalost, s druge s strane on je mudar kao starac., najveći geniji vole najbanalniju zabavu npr. crtiće.On je dijabolična ličnost, ima stotine drugih ličnosti u sebi, i to ekstreme . I lako skače s jednog ekstrema na drugi, jer se oni skoro dodiruju (slika d). Krava koja daje 100 litara mlijeka , pa prolije.On  može biti boem u jednom trenutku života, već sutradan može postati jao narcisoidan, opsjednut manijakalno redom i čistoćom.Za  rutinu je lijen, kad je fokusiran može stvarati grandiozna djela i biti jako predan.  Rutinske zadatke obavlja traljavo i polovično. Za svoju umjetnost je perfekcionist.  On ima jake amplitude euforije i depresije, čas na vrhu, čas na dnu. On je flegmatičan, s druge strane u nutrini kipti strast. Može biti ludo hrabar, istovremeno da ga sputavaju neki iracionalni strahovi i fobije.On s sjeća toliko detalja jer je povezan sa podsvjesti, a smušen je i stalno zaboravlja gdje je stavio ključeve, što bi trebala njegova svijest brinuti.Čas je altruist, čas veliki egocentrik, s lakoćom shvaća um serijskih ubojica. Genij ima u sebi oba dva čovjeka, a zbog te dualnosti njegove ličnosti, on bolje shvaća i opaža. Dualnost je preduvjet opažanja, jednozvučni šum dovodi čovjeka u san, više zvukova on opaža. Kad o nečemu sudimo, to uvijek projiciramo na vlastiti svjetonazor.   Čak i lice genija se u različitim periodima života mijenja, što je čovjek veći duhom, jak unutrašnji život se ogleda i na izrazu lica, držanju u različitim periodima života. Predvidljiva je jedino njegova nepredvidljivost. On je neshvaćen, da bi shvatio čovjeka, moraš ga nositi u sebi.  Genij shvaća ostale ljude, jer se može uživiti u njihovo gledište. Da bi shvatio čovjeka moraš biti on sam. Genij nosi stotine osoba u sebi, kako li je Dostojevski shvaćao nadublje motive svojih likova, kako je Zola bio raznovrstan sa karakterima u svojim romanima. Genijalni glumac ne glumi, on na pozornici postaje ona osoba koju želi skinuti, totalno se uživi u njegovo gledište.  Kada  kritizira žene, kritizira i samog sebe, zbog više ličnosti koje nosi u sebi, on može razlučiti koja je od tih ličnosti vrednija.  Ima intuiciju bolju od bilo koje žene.  Veliki duh ima i anđela i vraga u sebi (zato su veliki duhovi kontroverzni mediokritetima), on je sposoban za najveća djela, ista ta osoba se može okrenuti i postati  najveći zločinac. Da se Dostojevski bavio kriminalom, on bi bio genijalni kriminalac. On je sposoban za najveću ljubav, kao i za patološku mržnju. Ekstremi se ne nalaze na suprotnim stranama linije, sve ima tendenciju ići u krug, tako da se ekstremi u konačnici poklope.  Uzmimo na primjer Hitlera i njegove ekstreme. Hitler je bio privatno, pogotovo kad bi se susreo pred autoritetom, jako introvertiran čovjek. Kad bi se popeo na pozornicu, pogotovo kad bi mu masa klicala, on bi jednostavno usisavao energiju mase i hranio se njom i tako u transu postajao vrlo ekstrovertiran. Bio je vegetarijanac u jednom trenu opsjednut zdravljem, u drugom je već se samouništavao morfijem i speedom. Bio je izrazito i emotivan i seksualan u udnosima sa ženama, s druge strane takvi boemi se rijetko skrase sa jednom, jer zbog edipovog kompleksa ne daju da im se iko približi preintimno. Tek se na kraju oženio sa Evom Braun, što je znakovito. On je bio neshvaćen i osamljen,a istovremeno je pripadao cijelom čovječanstvu. Znači ima iste mane i vrline, takvi ljudi privlače komplimente i kritike za jednu te istu osobinu, zavisi koji je ekstrem aktiviran. On je i introvert i ekstrovert u ekstremu, puni se energijom u samoći, ali i ekstremne situacije kao odobravanje publike ga puni energijom.  Često o takvim ljudima vlada mišljenje da su loši pod pritiskom. To je istina, često pod pritiskom znaju skroz blokirati. Ali i tu imamo dva ekstrema. Hitler je, kad nije imao poticaja iz okoline bio lijen i melankoličan, na poticaj bi se pretvarao u skroz drugu osobu i suprotnost. Genij zna da će ga njegovo remek-djelo mozda i ubiti, ali on ga mora izbaciti iz sebe. Za ostvariti remek-djelo potrebno je duboko zaviriti u podsvjest, ali tamo čekaju i demoni. Eto, čak i politika može biti umjetnost. Nema genija bez ludila, i genija bez nagona za samouništenjem. Zdrav čovjek ne može biti nadahnuti pjesnik.   To je osobina podsvjesnih tipova, vrludanje između ekstrema. Čak i jako pametan može biti glup za jednostavne stvari, jedan Šešelj je napisao više od 100 knjiga od po 1000 stranica rukom, iako je imao kompjuter u ćeliji. Boby Fischer, nagenijalniji šahist svih vremena, nije znao doći metroom doma itd itd.... Mozemo primjetiti da za vrijeme rata, kada vladaju emocije i adrenalin, jače radi podsvjest čovjeka. U ratu su prisutni ekstremi, na površinu izviru niske strasti, ali i najplemenitija i najhrabrija djela. Slično djeluje rat i na kolektivno podsvjesno.
G
enijeva misao i djelo nikad ne ide utabanim stazama, on će od svakog asimilirati nešto dobro i na kraju na sve to dodati nešto svoje i stvoriti djelo svojim stilom. On nikad ne kopira, ne priča ono što je osjetio da je rečeno prije njega. On se može nadahnuti drugim genijem, ali ga ne kopira, već se brusi uz pomoć njega, kao što se dva dijamanta bruse. On je ispred svog vremena, on predvodi i kad vidi da je masa došla na to mjesto koje je on označio, on traži nešto drugo. Mediokriteti to teško shvaćaju, neki kažu da je prevrtljiv. Ali on sve te osobe nosi u sebi i ne glumi.Zlatan Ibrahimović  se u mladosti bavio taekwandoom, u svoju bazu je usvojio elemente iz tog sporta i implemetirao ih  u svoj osebujan stil nogometa. Jedan Oliver Mandić je bio ispred vremena, još u 80-ima se oblačio u žensku odjeću prije Boy Georga. Kada je zavladala amerikanizacija estrade, on se počeo oblačiti u narodnu nošnju. Kako su geniji avangarda, oni su neshvaćeni od okoline. Vlast imaju mediokriteti, oni se međusobno shvaćaju, povezuju se i normalno da će malo pametnijeg mediokriteta gurnuti prema vlasti. Genija i glupana isključuju, njih 2 se znaju zato naći.  Genij je od djetinjstva neshvaćen, a najgore je kad suzbija svoju osobnost da se uklopi. Kako više stari, počinje sve više se ponašati u skladu sa sobom i povlačiti se u osamu , jer i konflikti stalni dosade. Njemu uobičajene ljudske sitne priče ne predstavljaju nikakav izazov, a kad kaže stvarno što misli, biva neshvaćen. Pa se brani cinizmom.
“ Onaj ko nema mana, taj nema ni vrlina-Lincoln
“ Kada genij ne bi našao zlu volju oko sebe, našao bi neprijatelja u sebi koji bi mu zadavao jade-Heine
“ Veliki duhovi su sposobni za najveće vrline i najveće mane-Descartes
G
enija i nadarene djece je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Ali uvijek se nađe neki pametan i ponovno otkriva toplu vodu, pa su tako sada ta djeca prozvana indigo-djeca. Standardno newageovski, uzmi  stara saznanja, upakiraj u moderni celofan, izmisli neku mističnu priču i i naziv i  voila. Ta su djeca navodno stigla iz nekog drugog sazviježđa sa specijalnom misijom u novije vrijeme. Čak su smislili medicinski naziv ADHD  i ADD, odnosno hiperaktivnost sa pomanjkanjem pažnje. Indigo-djeca su počela nicati kao gljive poslije kiše, svakom roditelju je drago znati da mu je dijete posebno, kao što je svakom djetetu drago i sad se gura tu i onaj ko je i onaj ko nije.  Osobina podsvjesnih tipova u mladosti je da ne ne mogu koncentrirati na rutinu, pa su često nemirna kad slušaju nešto dosadno, sanjare i nisu fokusirani na predavanje. Podsvjesni tipovi prvo sagledavaju širu sliku intuitivno, poslije detalje, dok nadsvjesni  razmišljaju linearno, detalj po detalj, dok ne dođu do ukupne slike. Zato se podsvjesni u mladosti odupiru autoritetu, jer odmah shvate da neke stvari nemaju smisla. Usput, 95 % djece kojima je dijagnosticiran ovaj sindrom su dečki. Iz takvih se regrutiraju veliki umovi i vođe, ne iz onih koji tupo gledaju ispred sebe. I umjesto da se sa njima radi po posebnom programu koji potiče kreativnost, njih se koči  i prepisuju im se amfetaminski lijekovi koji na mladom mozgu stvaraju rupe kao kokain. što je najgore, ta djeca su sklona opijatima. Idealno ako želiš napraviti masu ovaca i u startu ubiti svaki eventualni budući bunt. Čavao koji strši najprije dobije po glavi.
I
 razne „kreativne radionice“, knjige tipa „otkrij umjetnika u sebi, svatko to može“, „potakni svoju genijalnost“, kako to komentirati? Čak i da je moguće nekom dati genijalnost, taj bi vrlo brzo poželio svoj stari život. Nije moguće da se genij spusti na razinu mediokriteta, kamoli obratno. Genij se rađa. Svaki genij bi rado živio jednostavnijim životom, ali svaku mora slijediti svoj put. To je dar i prokletstvo.  Nije svako ko se bavi umjetnošću umjetnik, koliko njih piše knjige, prepišu iz raznih izvora, bez svog pečata i eto ti knjige. Maksim Gorki je rekao za takve „Nećeš svetac postati ako ikonu gledaš“.
“ nijedno drvo ne može porasti do neba, ako mu korijenje ne dopire do pakla -Jung
Onaj ko nas je stvarao, očigledno je mislio na neke stvari.  Ima razloga zašto je jedan od 100 umjetnik, a jedan od 1000 genijalac. Na primjeru nogometne momčadi smo vidjeli, većina momčadi moraju biti radnici, jedan do dva umjetnika s mogu istrpiti, koji će oplemeniti i igru.  Da stavimo 11 umjetnika, tko bi trčao i igrao obranu, opet da stavimo samo radnike u tim, ne bi imali vic i dušu u igri, mada bi radnici pobijedili, jer napad prodaje ulaznicu, obrana dobija utakmicu. Npr kad sam kod nogometa, jedna angdota: došao Blaž Slišković sa ekipom u hotel, i svi čekaju u gužvi za ključ na recepciji. On fino otišao sam na kavu, i poslije bez čekanja uzeo ključ. Komentar njegov je bio "neće ključ pobjeći". Eto, genij vidi gdje drugi ne vide, ali ne bi valjalo da su svi geniji jer bi onda išli svi na kavu. Za njega se govorilo da je veliki igrač i veliki belaj, kod genija je svojstveno da koliko se god samouništava, crta genijalnosti ostaje bez obzira na sve.
P

odsvjest je ono što u narodu zovemo duša, zato za talentirane kažemo da imaju dušu. Svaki narod ima dušu, svaka rasa ima svoju dušu. Bijela rasa je pionir u svemu , uvijek se gura do ekstremiteta. Najhrabriji ratnici, istraživači, kreativni umjetnici i genijalni znanstvenici. U svemu genijalni, valjda smo podložni zbog toga prihvatiti samoubilačke religijske dogme. Očito zbog toga jer sa velikom kreativnosti dolazi nagon za samouništenjem.


Nema komentara:

Objavi komentar

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 2.5 Hrvatska.