SIMBOLOGIJA PČELE, MEDA I GLJIVE
BUDA
Kad su kršćanski misionari dosli u Tibet u 14. st. nadali su se da će preobratiti Tibetance na kršćanstvo. Pričali su Tibetancima o Isusovoj žrtvi i uskrsnuću, međutim nisu uspjeli preobratiti Tibetance jer su ovi našli veliku sličnost između Isusa i Padmasambhave, božanske osobe koja se odmah reinkarnirala kao Buda i koji je postigao "svjetlosno tijelo". I u Nepalu postoji legenda o razapetom spasitelju Iao. Buda znači prosvjetljeni/probuđeni (odatle budan), on je viša božanska svijest koja se inkarnira među ljudima po vlastitoj volji. 5 Buda su inkarnirani u ovoj kalpi tj. eonu, sadašnji je Sidharta Gautama, treba još doći Maitreya. Siddhartha je zvan i Shakymuni i "lav iz plemena Shakya", lav je bio i Isus i Krišna. U budizmu imamo termin bodisatva, to je onaj koji stremi biti Buda ili onaj koji može ući u nirvanu ali ostaje u materijalnom svijetu pomagati ljudima. Sličan koncept imamo u islamu; qutb je medijator koji prenosi božje poruke i u jednoj eri ih se pojavi 5. Jedan je kosmički qubt i on s utjelovi u privremeni qubt na zemlji. Nešto niži koncept je abdal koji pazi na ljude između 2 proroka. Tako i u budizmu imamo nebeskog primordijalnog Adi Budu ili Vairocanu/dharmakayu (u židovstvu je kosmički čovjek Adam Kadmon, u taoizmu Pan Gu). Trikaya doktrina naučava da imamo tog primordijalnog Budu dharmakayu i zemaljskog utjelovljenog nirmanakayu, a između njih je svjetlosno/dugino tijelo sambhogakaya. Slično imamo u islamu, 12 je imama koji paze na ljude, prije sudnjeg dana će se sa Isusom pojaviti zadnji Mahdi i poraziti antikrista Daidžala. Mahdija su isto spominjali templari koji su rekli da će pobijediti zlo. Ime Buda nalazimo i u Irskoj i Britaniji; kod druida jedna titule glavnog boga Hu su bile Buddwas i Budd, "onaj koji se uzdiže u svjetlosti prema nebu" (Budvi u C. Gori su dali ime Kelti). Buda ima velike sličnosti sa Isusom. Anđeli i svetac Asita (kao Gabrijel i Šimun) su ga navijestili i predskazali i rođen je od djevice zvane "Kraljice nebesa". Bio je kraljevskog porijekla kao Krišna i Isus. Kad je rođen, tiran Bimbasara naređuje pokolj novorođenčadi, Zoroastera je pokušao ubiti Ahriman. U tridesetoj počinje svoj spiritualni put, kao i Isusa i Zoroastera ga iskušava đavao. Zdrobio je zmiji glavu kao Isus i Krišna. Ima 12 učenika, jednog omiljenog i jednog izdajicu. Hoda po Gangesu, liječi bolesne i nemoćne. Kritizira ortodoksne brahmane isto kao što je Isus kritzirao farizeje i kao što je Zoroaster kritizirao svećeničku kastu mage. Kasnije ga učenici zovu "Spasitelj" i "Svjetlost svijeta". Priča o kraljevstvu nebeskom kao brahmaloki i nirvani. Brahmaloka je brahma svijest, ali poslije nje se osoba još mora reinkarnirati. Koncept nirvane je isto ono što je bila kod ranih kršćana pleroma ili kod hindusa mokša koji imaju tradiciju Vedante koja je slična učenjima Isusa ili Bude. To je jednota, treba sići sa kotača samsare i simbolizirana je osmokračnim kolom. Univerzum i znači "ono što se kreće prema jednom". Put involucije koji su učili učitelji je suprotan od evolucije i baznih instinkata. Biblija je pažljivo očišćena tokom vremena od spominjaja reinkarnacije, ipak se u kanonskim evanđeljima potkrala jedna naznaka kada Isus pita slijepog čovjeka o karmičkom grijehu. Sve indijske tradicije od jogičkih do tantričkih teže sjedinjenju sa nedualnim principom, purusha je nedualni kosmički čovjek rođen iz jajeta. Razlika između hindusa i budista je što hindusi vjeruju u postojanje atmana tj. duše, oko atmana je 5 kosha (s time se eventualno može usporediti budistički tathagata koncept da imamo svi unutarnjeg Budu/božansku iskru tathagatu koja je zatomljena požudama, strastima ...). I kršćanski gnostici, kabalisti, elejska škola i druge religije pričaju o 7 stepenica ili nebesa da bi se došlo u tu jednotu. To je 7 planetarnih sfera kojima vladaju arkoni/vladari. Hinduizam i babilonska religija uči o 7 viših i 7 nižih loka (patala), iza njih je jednota ili goloka tj. Krišnino obitavalište(u višnuizmu je to Vaikuntha). I Krišna uči o tome kako doći u jednotu, potrebno je djelovati bez želje da se ne stvara karma. Ako djelujemo iz guna, osoba će se raeinkarnirati na nekom od planeta, višim ili nižim. 3 gune materijalne prirode su vrlina, strast i neznanje. Čak i ako djelujemo iz najviše gune vrline, nećemo otići u jednotu/mokshu i izaći iz maye nego ćemo se reinkarnirati na višim planetima gdje su mudraci/brahmani, povisićemo vibraciju i možda nećemo biti materijalni. Nebesima ili svarga lokom upravlja Indra, kod Slavena Svarog obitava na 7. nebu. Najviša je loka u materijalnom univerzumu brahmaloka/satyaloka, ali ona nije vječna i tamo je dualnost, gdje ima želje ima i patnje. Najgora je guna neznanja, osoba se reinkarnira u životinjskom svijetu. Za pravilni život u materijalnom svijetu treba živjeti po principima dharme, arthe i kame. Kod taoista je jednota tao/dao, iz nje su emanirali jin i jang (iz njih 5 elemenata drvo, vatra, metal, voda, zrak što daje zboj 7 i ukupna jednota 8), kod hindusa je to linga/om/Šiva i yoni/hirm/Šakti, kod kršćana Sofija/Zoe i Yaldabaoth itd. I sa donjim čakrama do grlene vlada 5 elemenata, malo drukčijih nego kod taoista, zadnje 2 čakre su mjesec ženski i sunce muško. Čakre su povezane sa 5 elemenata, idu od veće do manje gustoće/denziteta, od zemlje do etera. Kod hermetista/alkemičara imamo isto, 4 elementa i 3 principa sumpor, sol i živu/merkurij koji odgovaraju suncu, mjesecu i merkuru (merkur je nešto između petog elementa etera i neutralnog principa). U jednoj verziji kineskog mita umjesto taoa je Pan gu koji je izronio iz jaja, podijelio prvo nebo/muško/duh i zemlju/žensko/materiju (Nu wa i Fu xi) i onda životinje koje su elementi i na kraju se razdijelio i stvorio sve (slično je kod Slavena mit o jaju Roda). Kod taoista je se Zhen Wu odrekao prinčevskog života i na 2 zmaja (ida i pingala) odletio u nebo i doživio provjeljenje na planini; to mjesto i danas simboliziraju kamen i 2 zmaja. U predtao razdoblju glavni bog Shangdi je imao 5 formi koje korespondiraju sa 5 elemenata i pripadajućim planetima (merkur, venera, jupiter, saturn i mars). Predstavljaju i 5 konstelacija oko sj. pola. Kod taoista jin i jang su simbolizirani crnom i bijelom ili crvenom i plavom kao i kod masona koji imaju šahovski pod koji simbolizira žensko/mjesec/kaos/tamu i muško/sunce/red/svjetlo; imaju i izreke "iz tame u svjetlost" i "iz kaosa u red" (kod Grka je kosmos izašao iz kaosa, alkemičari imaju frazu "solve e coagula"). Kod taoista se velika unija zove ta tung. To je svjetlost/jednota u hramu između 2 stupa, o njoj pričaju i ezoterične strane religija (religija znači re ligare tj. ponovno povezivanje u jednotu), simbolizirano je prajajem ili sferom; pad je prvo dijeljenje na M i Ž.sunce i mjesec čiji je sin Merkur/eter/logos/vishuda čakra kao medijator pa na ostala 4 elementa koje su fizička priroda. Peti element/kvintesencija spada u oba dva svijeta. To je 5 stupova u islamu, u islamu imamo zahir što je egzoterično čitanje kurana i batin to je skriveno značenje kurana,; slično se Tora može čitati i kabalistički (na slici su sve egzo i ezoterične prakse religija).Ujedinjenje sunca i mjeseca je cilj i tantre i hatha yoge (ha tha znači sunce i mjesec). U budizmu imamo koncept maye/niže materijalne prirode koje čovjeka odvaja od Stvoritelja. Gnostici su bili dualisti, njima je Demijurg bio niža, materijalna priroda ili veo, a Krist kao utjelovljenje Nousa ili beskonačnog uma je bio viša priroda ili Logos, on sam je bio jedno sa Stvoriteljem. Logos je androgin. naeseni su ga smatrali kao opći totalitet, tj. nešto kao razum/misao/riječ, čovjek je pao i razdvojio se i zato treba doći Spasitelj. Logos je bio epitet Zoroastera, Mitre, Krišne, Horusa, Herakla, Prometeja, Hermesa...U alkemiji Krist je simbol Kamena mudraca ili rebisa (orao sa 2 glave je jedan od simbola), kada se M sol i Ž luna spoje u jedno i postane androgino (ista je riječ u hebr. za spajanje M i Ž i spajanje sa Bogom). Androginost je osobina i prvotnog čovjeka prije pada kao i nebeskog Adama, u midrašima se jasno govori o prvom Adamu kao androginom biću. Stablo spoznaje dobra i zla je čovjekov pad u dualnost (spoznali su M i Ž spolnost), zato su istjerani iz raja i nisu smjeli jesti sa Stabla života. U mikrokosmosu Stablo spoznaje dobra i zla predstavlja cerebrum i 2 hemisfere (polusfere tj. polujaje), lijevu žensku i desnu mušku, a Stablo života cerebrum (u kojem i postoji arbor vitae tj. stablo života od bijele tvari). Cijela glava je rajski vrt i gornje nefizičke čakre a kerubini koji čuvaju vrt su sastavljeni od 4 lica (ljudsko, volovsko tj. bikovo, orlovo i lavlje) predstavljaju 4 fizičke čakre/elementa/kardinalna pravca/godišnja doba. Isto to predstavljaju 4 crna znaka na korejskoj zastavi, na njoj je još i bijela podloga koja je 5. element (koji se proteže kroz sve svjetove) i na kraju crveno-plavi jin jang
MANU I KRIŠNA
Neki od brojnih pravaca hinduizma uvrštavaju Sidartu u dashavatru, 10 avatara Višnua. On je sadašnji deveti. Svi avatari su došli osim Kalkija, on je nešto kao Buda Maitreya koji treba doći. Neke tradicije kao sadašnjeg avatara vide Budu, neke Krišnu. Višnuistima je Višnu izvor svih avatara (šaivitima je Šiva glavni), a Krišna je jedan od njih. One tradicije koje izostavljaju Krišnu, njega vide kao izvor svih avatara, on je kao prvotni čovjek adi purusha (adi znači prvotni, kao Adi Buda ili prvi čovjek Adimu), čak i Višnu je njegova expanzija kao i sve drugo. Prema Bhavagad giti, on je svevišnja božanska ličnost, ima milijune avatara i sveprisutan je u svakom atomu (omniprezent od prazvuka om). Kao što je Isus sveprisutan kad kaže da će ga naći onaj ko rascijepi drvo ili podigne kamen. U mahabharati su Arjuna i Krišna Nara i Narajana, čovjek i sveprožimajuće božanstvo. Po toj logici bi Krišna bio kao Buda, neka viša svijest, a ne određena osoba. I onaj koji se očisti i prepusti njemu može doseći jednotu i biti dio Krišna svijesti. U vedizmu imamo i trostruku pojavnost Apsolutne istine: Brahman, Bhagavan i Paramatma. Brahman je nešto kao u kršćanstvu Otac, sveprožimajuća kosmička prisutnost. Paramatma je nešto kao Duh sveti, subatomska pojavnost koja prebiva u srcu. I Bhagavan je kao Sin, vrhovna ličnost. Tamo imamo često trostruke pojavnosti: u upanišadama Brahma je Otac, Maya majka i Višnu je sin/esencija/život. Imamo i Nara (M princip), Nari (Ž) i sina Viradi (riječ-stvoritelj).
Indijski Manu također nije jedna osoba nego više njih. Kad nova rasa treba doći, onda se iz prethodne utjelovi novi Manu koji će ljude naučiti i dati im zakon; tako imamo u minojskoj kulturi zakonodavca Minosa na Kreti koji je žrtvovao 14 njih Minotauru (7 parova), u mezopotamiji imamo Manisa, u Rimu su Manesi bili božji duhovi, u Germana imamo njihovog praoca Mannusa i u Egiptu prvog ljudskog faraona zakonodavca Menesa (svi su iz razdoblja Bika pa imamo korijen mn). Po Tacitu, otac od germanskog Mannusa je Tuisto, a otac indijskog Manua je Twastar. Svaka kalpa/eon se sastoji od 14 manvatara i svaku predvodi novi Manu. Tako imamo u Mahabharati opis kako je Brahma odlučio kazniti sa 40 dana potopa potomstvo Adamisa i Heve koji su postali brojni i pokvareni. Potražio je dostojnog čovjeka Manua imenom Vaivasvata koji je spasio Matsyu, avatara Višnua. Ona ga je upozorila na poplavu i rekla mu da sagradi korablju. Manu se ukrcao u brod sa 7 rishija mudraca (saptarishi), to je onih Enkijevih 7 apkallua ili Viracocha sa 7 majstora ili 7 emanacija pauna ili 7 Nommosa koji su podučili Dogone ili 7 japanskih sretnih bogova. Rishiji su dali ljudima znanje upanišadi/vedante. Apkalui su zvani i Čuvari; tako se u Henokovoj knjizi spominju loši Čuvari i oni dobri koji su se njemu javili u snu i kojih je 7 (to su arkanđeli). U Kini, Rimu i Grčkoj imamo isto legende o 7 mudraca, u Grčkoj su bili riblji mudraci Nerej, Protej, glauk, Fork, Palemon, Nigeon i Triton. U Rimu imamo 7 legendarnih kraljeva. Maori sa N. Zelanda imaju legendu da su njihovi preci došli u 7 kanua. I fenički Noa Sydyk (pravedni) je imao 7 kabira, njima je pridodan osmi Esmun koji je sličan iscijeliteljima Asklepiju i Jazonu. I kod Noe imamo 7 parova čistih životinja, 7 Noinih zakona i dugin savez sa 7 boja. 7 je manifestacija božjeg na zemaljskom planu, a 8 je jednota/vječnost.. broj 8 je nastao iz simbola za vječnost, znači imamo 7+1 formulu. U svim religijama se priča o tih 7 stepenica, Isus kod gnostika dolazi kroz 7 neba iz plerome, u Egiptu isto pričaju o 7 životnih energija ili duša koje dolaze iz Svevišnjeg. U knjizi dzyan (iz koje je nikla teozofija) se priča o tih primordijlanih 7, i o djevici Neith koja je donijela sedmo. Poslije princa Rame, junaka Ramayane, imamo 8. avatara Krišnu koji se spominje sa bratom Balaramom (ovo znači "dijete Rama") . Svi se prikazuju plavom bojom kože, poslije ćemo vidjeti zašto je to tako.
Krišna također ima sličnosti sa Isusom/Budom (i sa Herkulom). Rođen je od Devaki koja se u društvu pastira sakrila u polje da se spasi od kraljevih vojnika koji ih je poslao da ubiju mušku novorođenčad jer je zvijezda najavila Spasitelja. Da ga spase roditelji su ga odveli u indijski grad Mathura, Isusa su roditelji odveli u egipatski Mathurai. Krišna kao Isus i Buda nije želio uvesti novu religiju nego reformirati postojeću od korupcije i nečistoća. On je budio mrtve, iscijeljivao gubavce, vraćao vid i sluh i razna druga čudesa, nazivan je Iskupitelj, preobražen je na gori Meru. I to sve prije 4000. godina.
ISUS
Precizni su engleski matematičari izračunali da je vjerojatnost da je poredak 4 ista slova u riječima Krist i Kris(h)na slučajan je 1:657 720, a 5 u Krist i Krista (južnoindijsko ime Krišne odakle je i došlo dravidsko vjerovanje u Krišnu) 1:20 000 000. Naravno da tu postoji jednostavnije objašnjenje, da je ime jednostavno preuzeto; pogotovo kad se uzme u obzir da je Krišna bio iz plemena Yadu i jedna od titula mu je bila Yesu, slično kao Isus iz Juda plemena. Ali Krist nije ime nego titula Pomazanik, na hebr. Mesija ili Chrestos grčki, svećenici Apolona su bili Chrystovi. U to vrijeme u Palestini su Židovi imali 2 vođe, jednog svjetovnog i jednog duhovnog. Duhovni vođa se birao iz levitske Aronove linije Kohana, a svjetovni iz linije kralja Davida koji je iz plemena Juda. Svi svjetovni kraljevi su imali titulu Pomazanika/Mesija, od Saula preko Davida i Salomona (u islamu imamo masiha/mešihat koje slično označava starješinstvo). I Isus je pretendirao na tu svjetovnu titulu jer je bio iz Davidove linije. Kako je nekom čudnom alkemijom iz budućeg svjetovnog kralja Židova (u Mateju 15 24 kaže da je došao izgubljenim ovcama Izraelove kuće) došao do Spasitelja sviju osim Židova, to je već za razmatranje i išlo je u nekoliko faza i mit je nekoliko puta nadograđivan. Isus je pripadao podsekti esena koja se zvala Nazareni i koja je postojala najmanje 150 god. p. n.e.. Nije nikakav Nazaret nikad postojao. Nazareni su bili srodni sa nazirejima kojima je pripadao Samson i koji se nije smio šišati jer je kosa u mnogim kulturama veza sa kosmosom (i njegovo rođenje je navijestio anđeo). Nazireji (nasurai) su bili prva gnostička sekta, a ostala su i zadnja jer ih ima još i danas se zovu mandejci/sabijanci. Ivan krstitelj im je mesija, a Isusa odbacuju (ovo su od njih pokupili masoni). Riječ nazar znači unutrašnja/natprirodna vizija u Hindustanu, nazaran znači "imati viziju". Na Mediteranu (najviše u Turskoj i Grčkoj) se i danas stavlja oko kao talisman izrađeno od plavog stakla koje se zove nazar, treće oko su zvali i "plava perla". Taj talisman je sličan Fatiminoj ruci ili hamsi; vjerojatno vuče korijen iz Indije jer kod jaina imamo istu ruku ahimsu sa dharmachakrom umjesto oka. Nasaanta je točka između obrva gdje je 3. oko, zmiju u rajskom vrtu su gnostici zvali Naas. U Kur'anu je nasija izraz za epifizu. Nazar je u biti circumpoint; krug sa točkom koji je kod alkemičara zlato/sunce, a u kabali je kether. Kris je na sanskrtu sunce, a kri znači pomazati; chrysos je na grčki zlato, a chrysei pomazati. Eseni su Krista doživljavali božanskom unutarnjom osobom, posrednikom između Boga i ljudi. Isus u ev. po Mateju govori:"Oko je svjetiljka tijelu. Ako je oko bistro, tvoje će tijelo biti svjetlo". Slično kao što Krišna govori Arjuni da mu daje oko da ga može vidjeti. Santos Bonacci govori o procesu koji se zbiva u tijelu i za kojeg su znali eseni/nazareni. Cerebrospinalni likvor Krist se rađa u Bet lehemu (kuća kruha) u manipura čakri i zatim se uspinje kroz 33 pršljena, biva razapet na gastropneumatički nerv kroz koji prolazi i nakon 2, 5 se sastaje sa 12 učenika/kranijalnih živaca i aktivira višu svijest tj. pinealnu žlijezdu u Golgoti tj. mjestu lubanje. pročišćava se 1000 puta, to je 1000 godina Kristove vladavine. Josip i Marija su tu ida i pingala. 4 rijeke koje izviru iz rajskog vrta tj. glave su živci, limfa, vene i arterije. U apokrifnnom evanđelju po Filipu stoji:" Drvo života je središte raja kao što je to uljno drvo od kojeg dolazi chrisma/ulje za pomazanje, a to sveto ulje je izvor uskrsnuća". Nazareni su se baš razlikovali od esena po tom pomazanju kojim su simbolički ovo predočavali (riječ karizma je od krizma, u Egiptu su se pomazivali sa krokodilovom masti messies i Enki je pomazao Adapu), eseni su imali krštenje vodom. Isusa je u tridesetoj uveo u esene Ivan Krstitelj koji je pretendirao na duhovnu vlast. A pomazan je uljem chrisma od Marije iz Betanije, ona je po svemu sudeći M. Magdalena (Krišna je isto pomazan uljem od žene, kao što su titule pomazanika nosili Atis, Oziris, Adonis, Tamuz...).. Jer teško da je žena smjela javno dirati muškarca onda ako joj nije bio muž, Isus je po rabinskom zakonu trebao imati ženu. Svadba u Kani se odnosila na njih dvoje. Krišna je imao isto ljubimicu Mariya Maghadalena. Ulje se pomazivao vrhovni rabin kada bi jednom godišnje išao komunicirati sa Jahveom u hram (slično bi jednom godišnje vrhovni svećenik išao u sanctum sanctorum zigurata); ulje bi po receptu Jahvea sadržavalo i kaneh bos biljku za koju neki smatraju da je kanabis. Nazarenima je cilj bio ujedinjenje preko 32 stupnja (32+1) sa primordijalnom jednotom zvanom Amin Hiya i to stanje prosvjetljenosti su zvali nazirutha. Amin, koji imamo na kraju molitve, je značilo"skriveni", slično kao što je u Egiptu bog Amon značio "skriveni". Nazarenima je Krist bio androgini koncept koji se sastoji od Krista i Miriam i cilj nazarena je bilo ujedinjenje M i Ž. Ujedinjenje ženske crvene mudrosti ruta i muškog bijelog milosrđa rahma je obratno od onog što vidimo u alkemiji (crveni kralj i bijela kraljica) ili kabali gdje je ženski stup zvan milosrđe i muški strogost, a središnji je ekvilibrij.
Velika je razlika između prvotnog i ovog današnjeg crkvenog kršćanstva. Kao prvo, nakon Isusa je esene nastavio predvoditi Isusov brat Jakov. I čini se da je imao puno veću ulogu, slično kao Krišnin brat. On je zvan i Pravedni i bio je saducej, sekta koja se brinula o hramu (ime Melkiesedek, čijem svećenstvu je pripadao Isus, znači "kralj pravednosti"). Čak je i Konstantin njega držao istovjetnim sa Isusom; na saboru u Nikeji su glasanjem 161:157 i rabin Isus i Jakov koji je također bio Pomazanik obadvojica proglašeni Bogoljudima. Na tom koncilu su prvi put spojena imena Isus i Krist i uzet je datum rođenja paganskih bogova 25.12. iako je vjerojatnije da je Isus rođen u proljeće. Pošto je Jakov bio stariji brat, očito se tako moralo jer onda Marija ne bi bila djevica, iako je i to greška u prevođenju, u bibliji je ona almah tj. djeva a betulah je djevica; betula znači i stablo breze koje je bilo sveto ženskim boginjama. I Krišnina majka Devaki je imala 7 djece sa Vasudevom pa je isto zvana djevicom jer je čudesno začela od Višnua. Po kršćanskom teologu Sir Weigallu i Isus je imao 7 braće i sestara. Crkva je sa druge strane temelj napravila na Petru i Pavlu, 2 tipa sumnjiva morala. Prvo, nisu apostoli bili baš miroljubivi ljudi. Bilo je tu njih iz svih sekti ratobornih zelota i sikara. Juda Iškariot je bio sikar, oni su bili naoružani noževima. Petar je nosio mač i nije bio neka osoba od integriteta, 3 puta je zatajio Isusa. Osim toga, 2 puta mu se Isus obraća kao sotoni/protivniku i to isto kao što se Sotoni obraća za vrijeme 40 dnevnog iskušenja (čak je Petrov križ naopaki).. U Lukinom ev. 22 31 govori mu da ga Sotona zaiska da ih prosije kao pšenicu, imamo sličnu priču o žitu i kukolju. Evanđelja su pisana na grčki, sotona je diabolou tj. "onaj koji razdvaja" (33 puta se spominje u Bibliji). Saturn je žeteoc, subota je Jahvin dan (koju Isus baš i ne štuje) kao i sefira binah kojom saturn upravlja. I u Ivanu i psalmima se vidi da svog oca smatra Svevišnjeg El Elyona, u Luki 1 35 se vidi da je Svevišnji/El Elyon/Hipsistou taj koji je poslao Duha svetoga da Marija začne i Luka Isusa naziva Sinom Svevišnjeg. U psalmima se govori o Isusu kao svećeniku Melkiesedeka/El Elyona, Nazareni su imali bazu na brdu Karmel kao i Melkiesedekovi svećenici i Melkiesedek je isto rođen od djevice. Druga sveta gora na kojoj se Isus molio je Maslinska ili Eleonska gora. U psalmima je jasna razlika između Jahve i El Elyona koji je bio u biti kanaanski bog. I u prorocima isto Samuel priča o Sinu Svevišnjeg koji će doći iz Kuće Davidove, Zaharija priča o njemu koji će doći na magarcu i donijeti mir narodima. Ovo narodima je bitno, jer u u bibliji piše goyim, znači nežidovi. Isto imamo u psalmu 82: u 82,6 kaže elohimima da su bogovi, ali sinovi Svevišnjeg. I da su kao ljudi i da će umrijeti kao prinčevi. I na kraju kaže da su elohimi gospodari goyima. A samo je Jahve, jedan od elohima, nadređen Izraelu. U Ivanu 8:44 kad se obraća Židovima govori o njihovom ocu kao lašcu i čovjekoubojici od početka i to je Jahve. U Izaiji 45 7 kaže: "tvorac svjetlosti i stvoritelj tmine, donosilac mira i stvaratelj zla. Ja, Jahve, činim sve to ". Ovdje piše da sve za što optužuje Sotonu, radi Jahve. U NZ se Jahve upće ne spiminje, govori se o Gospodinu, Bogu, Ocu, ali Jahve nikada (Jahve je mazoretska kovanica od adonai i JHWH). Najočitiji je primjer u Brojevima 21, 6 kada su Izraeliti molili za hranu u pustinji, a Jahve im pošalje vatrene zmije (sarap) koji su ih pobile. A onda se Isus u Luki izravno referira na to i kritizira Jahvu kada kaže "koji je to Otac među vama; kada ga sin zaište ribe, zar će mu zmiju dati?". Isus i spominje samo 6 zapovijedi, 4 koje se referiraju na odnos sa Jahvom potpuno ignorira. El Elyon u biti znači Svevišnji ili Višnji, kako su zvali naši tog najvišeg boga, a koji je u biti došao preko Indije kod nas i on je u biti Višnu. Znači El Elyon/Svevišnji je u odnosu na Krista isto što i Višnji/Višnu u odnosu na Krišnu (Višnu kao najveća božanska svijest je purushotama, on je kao i Elyon razdvojio nebo i zemlju). Kod nas je došao i Krišnji tj. Krišna, on se rodio za koledo tj. Božić znači isti datum kao Isus (to je naknadno dodano) . I kod nas mu majka nije bila Devaki nego Zlatna Maja ili Maja Zlatogorka (kao Budina majka Maja, maja može biti iluzija ili zvijezda u Plejadama.). Maja Zlatogorka je nešto kao šakti koja ima više manifestacija. Drugi stup crkve, Pavao, je isto bio sumnjivog karaktera. Prvo je kao član Sanhedrina bio najveći progonitelj kršćana, da bi se na putu za Damask čudesno preobratio i postao najveći promotor kršćanstva. Ali nije otišao u dronjke, nego je i dalje nastavljao primati plaću iz Sanhedrina. Što govori da je njima bilo u interesu poturiti jednu jako pacifističku religiju Rimljanima. S druge strane i Rimljanima je to odgovaralo, bio je velik broj robova i svakakvog nezadovoljnog svijeta i kršćanstvo im je došlo kao utjeha. Brzo se proširila među njima i tako ju je Konstantin ozvaničio kao službenu religiju. Poraženi su nametnuli svoju religiju pobjedniku. Konstantin je odabrao evanđelja i pridodao ih Starom zavjetu. Tako je Židov kršćaninu stariji brat i gleda kroz njegovu prizmu. A stvoren je jaz tj. "prsten" oko obe religije da ne bi bilo prelazaka iz jedne u drugu što bi bilo za očekivati. Kršćani optužuju Židove da su ubili Isusa, Židovi s druge strane se ne žele odreći epiteta Izabranih. U apokrifnim se evanđeljima dosta pisalo o reinkarnaciji o kojima govore Buda i Krišna. S vremenom je sve maknuto, ali je ostao greškom jedan u Ivanu 9,2 kada učenici pitaju Isusa "Učitelju, ko sagriješi, ovaj ili roditelji njegovi, kad se rodio slijep?"
Povijesni Isus je veoma upitan. I ako je, mi danas sigurno znamo da je puno toga nadograđivano od bivših solarnih spasitelja, npr. Božić i Uskrs slavimo zbog sunca. Nadograđivano je i kod bivših kraljeva Salomona i Davida koji su, ako su postojali, vladali beznačajnim kraljevstvima. Možda se čak radi o više osoba kao u slučaju Bude, Krišne, Zoroastera, Mitre, Manua, Hermesa, Orfeja, Quetzalcoatla, Horusa (navodnim pripadnicima Velikog bijelog bratstva koji se po potrebi inkarniraju da usmjere ljude)...jer ne samo da je Kristova/Pomazanika bilo više, nego je i samo ime Isus/Jahashua/Jeshua bilo onda uobičajeno, oko 9% stanovnika Palestine ga je nosilo. Čak se i Baraba zvao Isus, Isus bar abba znači "Isus sin od oca". Ieosous, Iasios i Iasus u Grčkoj i na Samotrakiji bi značio iscjelitelj, Isus i jest grčki prijevod Jahašua/Ješua. Kod nas su postojali krsnici iscijelitelji, navodno su se borili i protiv vampira. Flavije piše o nekom Isus Bar Leviju (sinu levita), pobunjeniku protv Rima koji je bio Davidova roda (on spominje 20 Isusa, a Isusovog brata zove Krist). To nije ništa čudno, samo u vrijeme Pilata je razapeto oko 300 samozvanih mesija koji su se trsili da ispune proročanstvo iz SZ, a i Židovi su ga željno iščekivali. Rodoslovlja u evanđeljima i 1. knjizi ljetopisa se jako razilaze. Na wikipediji vidimo da od Abrahama do Davida Luka i Matej daju iste pretke, a od Solomona je skroz drukčije. Marko kaže da je Isus bio raspet dan nakon jedenja pashalnog obroka (14 12, 15 25), a evangelist Ivan kaže da je umro dan prije tog dana (Ivan 19 14), imamo i 3 verzije posljednjih riječi. Znači, u evanđelja se ne možemo pouzdati kao ni u druge 2 abrahamske religije. Židovi kažu da je bio sin rimskog vojnika koji je živio 100 p.n.e. i obješen je na stablo, a muslimani kažu nešto što nikako ne može biti istina: Kuran Mariju/Miriam koja je rodila Isu opisuje kao sestru Arona i kćer Imrana. A to je Miriam sestra od Mojsija i Arona koja je živjela 1000 godina prije! Veoma slično ime Miriam je boginja Mariamma iz države Tamil Nadu. Muslimani inače Isusa/Issu priznaju samo kao proroka i po njima nije razapet na križ (u vedama postoje proročanstva o bogočovjeku Isi koji će doći). Sličnih teorija ima da je Isus preživio raspeće ili da je umjesto njega razapet Šimun Cirenac, a Isus otišao u Provansu ili Kašmir; u Kašmiru su običaji jako slični židovskim i prema arapskim zapisima su tamo postojale zajednice nazari ili kristani sve do 3. stoljeća nove ere. Slične su priče u Kašmiru i ostalim djelovima Azije, čak je došlo do Japana gdje je, umjesto Isusa, razapet Isusov brat Isukiri. Isus je navodno živio dalje i umro u mjestu Shingo u području Aomori. U Indiji imamo priče o nekom iscijelitelju gubavih Yuz Asafu, a u puranama imamo ovo:
Jednog dana Shalivahan, poglavar Sakija, je otišao na Himalaje. Tamo u zemlji Hun, moćni je car ugledao čovjeka kako sjedi na brdu i imao je svjetlu put i bijelu odjeću.Kralj ga je upitao ko je. Ovaj odovori: "zovu me Božjim sinom, rođen sam od djevice, učitelj sam nevjernika i neumorno tražim istinu. Kad ga je kralj upitao koja mu je vjera, ovaj odgovori:"ja dolazim iz zemlje strane gdje nema više istine i gdje zlo nema granica. U zemlji nevjernika ja sam se pojavio kao Mesija, ali barbarski demon Ihamasi javio se u strašnom obliku; ja sam mu bio izručen kao nevjernik i završio sam u Ihamasijevom kraljevstvu. O kralju, poslušaj o vjeri koju sam donio nevjernicima. Nakon očišćenja suštine i nečistog tijela i nakon traženja utočišta u molitvama Naigame, čovjek se treba moliti Vječnome. Pomoću pravednosti, istine, meditacije i jedinstva duha, čovjek će naći svoj put do Ise u središtu svijetla. Bog će na kraju ujediniti u sebi duh svih lutajućih bića, Ihamasi će biti uništen i blažena slika Ise će ostati u srcu; mene su zvali Isa Masih. Kralj je nakon toga poslao Učitelja u njihovu nemilosrdnu zemlju.
Ovdje vidimo da učitelj nevjernika sebe zove Isa Masih (Isus Mesija?). Prema nekim teorijama, Isus je bio u Indiji između 12 i 30 godine (u bibliji nije prepoznao svog rođaka Ivana Krstitelja sa 30 godina što implicira da je bio odsutan). Lako možemo utvrditi da ovo nije povijesni Isus po datiranju. Povijesni kralj Sahalivahan je vladao između 39. i 50. g. p. n. e. U ev. po Mateju se spominje pokolj novorođenčadi od strane Heroda Velikog koji je vladao od 37. p.n.e. do 4 p.n.e. Ako je ovo uopće istina o pokolju, onda vidimo da nikako se ne radi o istoj osobi. I iz ovoga vidimo da povijesni Isus ako se držimo evanđelja nije mogao biti rođen prije 4. g. p.n.e. Eseni su čak imali nekog svog kojeg su zvali Učitelj pravednosti koji je 88 p.n.e. razapet na križ. Imali smo i Isusa sina Josipa i Marije koji je kamenovan u 36. godini života. Imali smo i vođu pobune Herodovog roba Šimuna iz Pereje koji je pogubljen između 4. godine prije Krista i 14. poslije Krista; na Gabrielovom kamenom natpisu koji je sličan svicima sa Mrtvog mora ima redak koji se odnosi na njega i na njemu piše: "za 3 dana, živi, ja Gabrijel ti zapovijedam". Misli se na Šimunovo uskrsnuće nakon 3 dana. Opet sve ide u prilog tome da su se rađali takvi ljudi avatari sličnih profila. I u Aleksandriji gdje su djelovali terapeuti, iscjelitelji slični esenima imamo slične čudotvorce Apolonija iz Tijane i Šimuna Maga, Apolonije je bio dugokosi vegetarijanac, što je uobičajeno za avatare. Aleksandrija je bila talionica i dolazilo je do sinkretizma raznih religija, najviše grčkih i egipatskih npr. Serapis, Hermanubis itd. Serapis je nosio na glavi canephorae (zmijonosac), košaru sa zmijom kju su nosili u eleuzinskim misterijama. Zeus/Jupiter je sinkretizirao sa Amonom i to je bilo jedno od prvih bratstava kojem je pripadao i Aleksandar Veliki koji je umro sa 33 godine. Oni su prikazivani sa Amonovim rogovima, to su ovnovi rogovi ili hipokampus u glavi. Znak im je bio trozubac oko kojeg se uvija zmija (znak Asklepija/Zmijonosca). U Kartagi je on bio Baal hamon i prikazivan je isto ovnovim rogovima, partnerica mu je bila Tanit tj. venera koja je isto prikazivana kao naša Danica (d,t i c se često mijenja). Ona je isto što i Anat (po njoj je anatolija/istok), Ashera, Athtart ili Anahita. Po njoj je dobila ime anahata čakra kojom upravlja venera, čakra je zelene boje koja je boja venere i centralna je boja spektra, kao što je anahata čakra centar tijela. Zelenom pticom quetzal se Tolteci označavali centar Osi svijeta.
 |
| TANIT U KARTAGI I DANICA NA STEĆKU, IZVOR SLIKE P. V. NIKOLIĆ |
Eseni su sa sa bliskim Terapeutima spojili u Ormus bratstvo u Aleksandriji pod izvjesnim Ormesiusom kojima je znak bilo slov T oko kojeg se uvija S kao zmija kao i ruža i pčele i iz tog društva su nastali prvi rozenkrojceri tj. ružokrižari kojima je bio znak ruža i crveni križ. (slika gore). Ruža i lotos su bili i simbol manihejaca (kombinacija kršćanskog gnosticizma i zaratustrizma koju je utemeljio Mani 242. g.); i gnostici i mazdaisti su imali sličan prikaz demijurga(ahrimana) kao čovjeka/zmiju sa lavljom glavom. Mani je pričao o duhovnoj iskri svjetlosti koja prebiva u desnoj srčanoj klijetki (zvana je ružin pupoljak, ruža srca, čudesni biser u lotosovom cvijetu, Kristov atom..itd). To je slično učenju upanishada/vedante i Krišne koji priča o duši (jiva) kao svjetlosti manjoj od atoma koja je vječna i kojoj cilj treba biti ujedinjenje sa atmanom. Isto se nalazi u desnoj klijetki, i veličine je desetisućitog dijela vlasi, ali je odraz cijelog makrokosmosa. Sličan su nauk imali i bogumili/katari koji su za razliku od crkve Petra/Pavla, svoj nauk temeljili na apostolu Ivanu. Katari su imali izraz manisola, koji je označavao sjedinjenje sa cjelinom. Sličan izraz je u bibliji metanoja, on je krivo preveden kao pokajanje. On se sastoji od riječi meta i nous tj. um i znači da treba nadići um, spojiti se sa cjelinom u kojoj vlada bezuvjetna ljubav. Bogumili su nauk koji je kombinirao izvorno kršćanstvo i orfičke misterije Trakije koje su se kasnije prelile u Grčku. Orfej (znači "onaj koji ozdravljuje") je bio isto neka viša svijest, više osoba; kasnije su kraljeve nazivali Orfeji (kao u slučaju Quetzalcoatla i Horusa). Veoma je sličan Hermesu kojih je opet bilo više, npr. moguće je da Hermes Trismegistos označavao 3 osobe a ne jednu. Neki autori smatraju da je Thoth bio otac Hermesov, a njegov sin i 3. hermes Tat. Islamski filozof Abu Mashar i kaže da je Hermes titula, on je židovski Henok i muslimanski Idris; zajedno sa 7 mudraca naučio je ljude gradnji i raznim agrikulturi , muzici i pisanju poslije potopa (isto je Orfej učio i imao je liru i svaka žica je bila jedna znanost/umjetnost, ukupno 7). Ima i 7 Hermesovih zakona univerzuma. Hermes i Henok su znanje zapisali na 2 stupa. Hermes je vrlo sličan Budi i Votanu/Vodenu/Odinu, Votana nalazimo svugdje po svijetu (kod Tamila je Buda zvan Woden). Masoni za prvog Hermesa smatraju Hirama Abifa koji je došao na zemlju 2670. godine. I to Hiram je titula, imali smo Hirama iz Tira i graditelja Solomonovog hrama sa 2 stupa Hirama Abifa koji je posjedovao znanje o 7 zanata. On je tu medijator kao Hermes između M principa Solomona i Ž principa Šebe. Hermes je, kao i Orfej, mogao ići između svijetova Bogova, ljudi i podzemlja, učio je i Amuna i Asklepija. Njega su Egipćani smatrali utjelovljenjem kosmičke svijesti, inkarnirao se uz pomoć riječi (Isus je bio Riječ božja). Dijeli i dosta toga sa Dionizom/Bakhom (koji je zvan IES, kad dodamo rimski sufiks us dobijemo iesus), iskopan je bio novčić na kojem piše Orfejbakho i iznad njega je polumjesec i 7 zvijezda. Orfej je tu vjerojatno sinkretizirao sa Bakhom/Dionizom jer je i on bio reformator postojeće religije; bakanatkinje su bile Bakhove svećenice koje su Bakhu u obliku bivolje glave prinosile krvne žrtve i Orfej je to ukinuo, imao je dugu plavu kosu i plave oči. Dioniz je sličan Ozirisu; oni su bili isto reformatori religija i vegetarijanci (kao Konfucije i Zoroaster) i kao Isus "dva puta rođeni". Po Hermesu tj.rimskom Merkuru je nazvana planeta koja je najbliža suncu/Bogu, i Krišnji je kod nas predstavljao planetu Merkur. I Hermesa Trismegistosa i Henoka i Thotha povezuje brojka 365; Henok je živio 365 godina, Thoth je izmislio kalendar sa 365 dana (prije je bio 360), a H. Trismegistos je po predanju napisao 36525 knjiga o principima prirode.365,25 je broj dana u godini svaka četvta je prijestupna i ima 366 (pa je zato decimala 0,25 točna). Riječ Abraxas (on upravlja sa 365 nebesa) i Mithras na grč i hebrejski daju 365, same riječi se sastoji od 7 slova. Broj 7 je isto Hermesov broj (7 hermetičkih principa), sedmokraka zvijezda koju vidimo na zastavi Oksitanije predstavlja 7 planetarnih sfera o koje se spominju u mitologijama, čak i apokrifnim evanđeljima. One se spominju kao 7 zraka u mitraizmu, mazdaizmu, jazidizmu, hinduizmu, grčkoj mitologiji, teozofiji, kaldejskim proročanstvima. U jazidizmu se paun podijelio na 7 zraka; taj motiv nalazimo u kršćanskoj umjetnosti gdje iz goluba emanira 7 zraka ili je Isus prikazan sa 7 zraka. Te i mnoge sličnosti religija su navele u renesansi M. Ficina i kasnije G. P. della Mirandolu nakon što su se domogli Corpus Hermeticum od Hermesa da ustanove priska teologiju. Po tom učenju se jedno učenje provlači i kroz učenja Hermesa, Zoroastera,Orfeja, Kaldejaca, vedante, rozenkrojcera, Pitagore (Pitagora je isto bilo više i navodno je jedan rođen od djevice), Platona...i svi ti učitelji Isus, Krišna; Buda, Lao ce, Hermes, Henok, Ilija, Dioniz nisu umrli, nego su uzašli u nebo. Prvi traktat Corpus hermeticuma se zove poimandres tj. "dobri pastir", kao što je zvan i Isus, Serapis, Tamuz, Orfej i Pitagora. Ivanovo evanđelje je slično poimandresu, eseni su govorili o borbi sinova svjetla protiv sinova tame (arkona koji manipuliraju svijetom), i Hermes je govorio o manipulatorima i zvao ih je "sinovi sjenki".
Kod katara postojao je i izraz "staviti ružu na križ", što bi značilo umiranje ega kada duhovno sunce obasja ružin pupoljak i čovjek krene prema sjedinjenju sa Bogom. Crveni križ roci crucis je bio i znak Quetzalcoatla, kasnije ga vidimo u Redu zmaja. Taj križ vidimo kod feničke boginje Barat Anne i sumerskog Tas mikigala. Ta boginja je došla iz Indije i tamo se zvala Barati i po njoj se Indija nego vrijeme zvala Bharata (Mahabharata znači velika Bharata). Britanija je tako dobila ime, ona se nalazi na nekim njihovim novčićima. U Kanaanu je ona bila žena vrhovnog Elyona i zvala se Beruth (po njoj u Libanonu imamo Beiruth). U Aleksandriji su izgleda eseni bili uključeni u kult Demetre/Kore/Perzefone gdje su 3 svećenice Melisse (pčele, one su bile i Afroditine i Artemidine svećenice) predstavljale 3 boginje, a asistirali su im essenes (trutovi). Tamo je kao u Eleuzinskim misterijama Kora silazila u podzemlje i Demetra bi je tražila da je vrati nazad na zemlju. To je predstavljalo silazak venere/mjeseca po noći i preko zime. Korah je kaldejskom zima, na grčkom je ker smrt. U Sumeru je Ereshikigal bila boginja Kura, tj. podzemlja i mrtvih i Inana je silazila isto u podzemlje, Inana/Ishtar je isto simbolizirana pčelom. Kd Židova je ona Debora tj. matica pčela koji stoji ispod stabla palme, Ishtarino stablo je bilo Xikum. Deborah je bila proročica, kod Germana i Kelta su Meduna/Meduva pod utjecajem meda prorokovale. I kod Slavena je slično, imamo Zlatnu Maju kao šakti ženski princip. Ona je preko zime bila Morana/Mara, preko ljeta Lada, proljeće je Vesna, a jesen Živa. Imali smo također jutarnju i večernju Danicu/Zoryu.
 |
| BARAT ANNA |
PČELA, MED, GLJIVA
Pčela je imala više značenja. Prvi ljudski faraon je sebe zvao "čuvar pčela" i kasnije su se svi faraoni tako zvali. Roj pčela je označavao dušu umrlog faraona, obožavali su pčelu u liku bika. Apis je njihov bik, latinski naziv za pčelu je apis. To je označavalo "srebrna vrata čovjeka" kod zviježđa Bika, faraon kad umre bi postao Oziris/Orion. Bikom upravlja venera, pčela je simbolizirala i nju. A prema kaldejcima, platonistima i pitagorejcima "srebrna vrata čovjeka" su bila u Raku, a "zlatna vrata Bogova" u Jarcu. U Raku kao kardinalnom znaku je sunce u najvišoj točki (kraljevski luk kod masona i često je košnica ispod njega), u Jarcu je u najnižoj. To su 2 Ivana kod masona. I ljudske se duše inkarniraju u Raku, spuštaju se na zemlju preko mjeseca koji je najbliže zemlji i koji vlada Rakom. A odlaze sa zemlje preko Jarca kojim vlada Saturn (preko njegovih prstenova) i koji je onda bio najdalji planet. Bogovi se inkarniraju obratno. Isusovo se rođenje zato vezuje uz znak Jarca, a ulazak u Jeruzalem označava znak Raka. Krišnina sazviježđa su također Rak tj. Kresenj plus Blizanci i Jarac i Vodenjak (dekan vodenjaka je Pegaz tj. Krišnin konj Hajagriva i Krišnjin Belogriva), Vodenjak je sa Jarcem nekad bio isto. Krišna je rođen u vratima ljudi u Raku, umro je u Vodenjaku što je označilo početak Kali yuge. Kod ljudi, Rak znači reinkarnacija, Jarac znači sloboda od reinkarnacije i jednota. To je sve iz Hermesovog učenja, on priča o 7 planetarnih sfera gdje je Saturn zadnji i onda se ulazi u osmu, zvjezdanu sferu i jednotu sa beskonačnim umom. To je slično učenju i gnostika i Krišne koji napominje da s štovanjem nižih bogova dolazi u njihove planetarne sfere poslije smrti, a ne u jednotu. I Buda priča o 7 koraka (sapta padani) kojim se prelaze planetarne sfere koje korespondiraju sa čakrama i elementima, mitraistima je svaka od 7 stepenica bila i napravljena od elementa koji je vezan za svaku planetu/čakru i zadnje 2 su srebro i zlato, poslije toga idu zvijezde stajačice i sjevernjača gdje obitava bog. Slično je kod Tatara, njihov šaman bi napravio 7 ili 9 usjeka na stablu koje je predstavljalo Os svijeta, na 6. usjeku se klanja mjesecu (srebro) i 7. suncu (zlato); na 9. se klanja Bai Ulganu, svevišnjem biću. U Raku imamo roj zvijezda koje se zovu Košnica , slične imamo u Hijadama u Biku vjerojatno su istog porijekla.. I taj roj zvijezda je predstavljao dušu. U mitologijama (u bibliji u priči o Samsonu) se često vezuje lav i roj pčela, to je zato jer je Rak odmah do Lava. Skup zvijezda Košnica su Rimljani i Grci zvali Praesepe, što znači jasle. Oni su ih vidjeli kao jasle sa koji zvijezde Asellus Borealis i Asellus Australis jedu. To su zvijezde Sjeverni i Južni Magarac, zbog njih su stari narodi Rak zvali i Magarci ili kod nas Tovarići ili Osleki. Kod nas je na sjeveru Hrvatske osao magarac, tovar u Dalmaciji. To je magarac od Dioniza, vjerojatno se zato kasnije počeo prikazivati magarac kod jaslica za Božić, na magarcu je Isusova obitelj išla u Egipat da izbjegne pokolj.Isusu je vrhunac života sa 33 godine (zviježđe Rak dosiže deklinaciju 33 stupnja), on ulazi u Jeruzalem kroz "Zlatna vrata" što je jako simbolično. U evanđelju po Mateju piše da je ušao na 2 magarca. Razlog je taj što je u SZ najavljen mesija koji će ući kroz Zlatna vrata na 2 magarca, očito je bilo lako navijestiti jer su to 2 magarca Borealis i Australis.
U Indiji je pčela isto sveprisutna. Bog Kamadeva (ime mu zanči požuda/ljubav+bog i on je isto što i Eros/Kupido) ima luk od roja pčela. Madhu znači med na sanskrtu. Šiva u formi Madheri se prikazivao kao trokut sa pčelom. Višnu, Indra i Krišna u najstarijim Rig vedama (one su napisane na Arktiku jer opisuju pojave otud) su zvani madhava "rođeni iz nektara", uz Balaramu i Šivu su prikazivani plavom bojom (simbol 3. stupnja plavog masonstva je pčela). Madhava je bilo prvo ime Krišne, prikazivao se sa plavom pčelom na mjestu trećeg oka (rodno mu mjesto Mathura se prije zvalo Madhuvan i Madhupura). Treće oko su zvali i "plava perla" jer bi se ukazivala na tom mjestu, u Egiptu je simbolizirana plavim lotusom (lotus spaja 3 svijeta i 4 elementa, raste iz podzemlja, stabljika u vodi i cvijet u zraku, kao 4. element vatre tu je sunce pod kojim lotus procvjeta). Čakra trećeg oka (kao i sakralna) ima polumjesec sa točkom binduom, za vrijeme mladog mjeseca se izlučuje bindu. bog Bindu se i kod Ilira slavio za mladog mjeseca (Šiva zato ima polumjesec na glavi). Mjesec je chandra ili soma na sanskrtu, boginja Soma je bila boginja mjeseca i njoj su simbol bile isto pčele. Soma je napitak koji se često spominje u Rig vedama i koji su pili bogovi iz roga, vjerojatno je bila neka mješavina sa medom koja je poticala izlučivanje bindua, to je bio napitak besmrtnosti. Drugi sastojak je bila gljiva; po nekima se radi o gljivi asclepias acida a po drugima o amaniti muscarii ili muhari. Muhara je otrovna, ali kad se popije voda, osoba onda doživljava drukčiju realnost. Znamo da je i otrovna jer je Šiva greškom popio napitak kad je bio otrova (zvala se onda halahala) i plava boja mu je izbila na grlu. Plava boja označava Somu, i u rimskoj mitologiji Venera je dala Eneji ambroziju učinivši ga bogom; od tada je on poznat kao Jupiter indiges (plavi). Ovo ispijanje napitka some/haome je dalje ostalo prisutno kod raznih šamanističkih kultova to samo na sjevernoj hemisferi gdje imamo i svastiku koje nema na južnoj hemisferi, što govori u prilog o bogovima Hiperboreje koji su se spustili. Pogotovo u Sibiru, ime Finske je Suomi, gdje živi narod Sami, a imali smo i samoyede (ljudi koji jedu somu/samu). Sama riječ shaman vjerojatno potječe od some, možda i riječ samadhi (sami +madhu). Sramani je na sanskrtu riječ koja je označavala isposnika i asketu. Shamane koje su mogli ući u svijet mrtvih je bilo i kod druida, samhain je bilo doba kada se svijet mrtvih i svijet živih dodiruju. Samael je kod Židova anđeo smrti. Kod budista se konačno oslobođenje zove samapatti, kod hindusa se to zove kevala ili sahaja nirvikalpa samadhi.. Slične rituale imali su i u Dionizijskim (u vino su se stavljali halucinogeni), Eleuzinskim i Orfijskim misterijama i u japanskoj Ainu kulturi (njih su isto zvali plavi ljudi), s tim napitkom se mijenjala i svijest i posvećenici se nakon toga nisu bojali smrti. Bili su "drugi put rođeni", svi Spasitelji su 2 puta rođeni; to je simbolika krštenja i uskrsnuća kao što su Oziris/Dioniz i Nimrod raskomadani pa uskrsli. Kykeon je bila eleuzinska ceremonija ispijanja napitka, slične rituale smo imali na dalekom istoku tako da je dan danas ritual ispijanja čaja jako važan tamo. U Eleuzini posvećenik je prolazio kroz Had i nakon toga je dobio titulu
mist ili "onaj koji vidi kroz veo"; otuda imamo riječi mistik, misterije i magla na eng. Mist je u Egiptu bio hijeroglif sa 3 zrake koje izviru iz plerome. Apokalipsa (otkrivenje) isto znači "skidanje vela", veo je zvana maya tj. materijalni svijet. U srednjem vijeku kraljevi su pili claret, odatle riječ claro, jasno.
U Perziji su magi pomoću obreda yasne (riječ jasno) pili haomu i svjedočili su o razdvajanju fizičkog i duhovnog svijeta; on se prvobitno vraća u stanje čistote prije Ahrimanovog napada. Haoma je bila puna hvarane, svete tekućine Ahure mazde, sunčeve svjetlosti koja izvire i iz Mitrina čela. Kod Slavena se pilo iz roga Svetovida, mješavina bilja i meda za proširenje svijesti, kasnije je Svetovid postao sv. Vid. U Nepalu se i danas pije med od pčela koje jedu halucionegene biljku koja sadrži grajanotoksin; pod utjecajem meda se mijenja percepcija, ali je med otrovan u većim količinama. Božanski med je bio poznat kod Grka (aero meli) i kod Babilonaca pod imenom Ku anna; babilonska riječ za med nubtu je vezana za riječ nubiu tj. prorok. Eseni su koristili i kanabis, oni sami su zvani i kanobi, otuda imamo i chnoupis i najsjajniju zvijezdu južnog neba kanopis prema kojoj je usmjerena muslimanska kaaba.
Veoma je interesantno da su amanitu gljivu u obredima koristili i eseni i sljedbenici Quetzalcoatla. Essen , osim što znači trut, znači i naprsnik pravednosti/proroštva, isti onaj koji su nosili Kohani i koje je nosio Quetzalcoatl. Kada su španjolski konkvistadori došli u Ameriku dočekani su kao da su očekivani. Konvistadori su imali križeve i domoroci su prepoznali crveni križ Quetzalcoatla, u obredima se čak jelo simbolički njegovo tijelo. Nosio je bijelu prosjačku odjeću kao i drugi avatari, bijela je simbol čistoće i zbroj svih boja čakri. Imao je svjetle oči i bradu i kao takav se sigurno isticao među indijancima kojima ne raste brada. Quetzalcoatlova je bilo više (Ce atl, Tolzin) i teško je razlučiti što je povijest, a što mit (na drugim mjestima su bili isti takvi Kukulkan, Gucumatz, Viracocha...). S vremenom su se svi vladari počeli zvati Quetzalcoatl. Tako su se i faraoni s vremenom zvali Horus, i Horusa je bilo najmanje 4 (sin boga Ra, 2 sina Izide i Ozirisa i 1 brat Ozirisa i Izide), po nekima je bilo čak 15 Horusa. Povijesni Quetzalcoatl je bio bijeli muškarac sa bradom (kao Isus , Oziris, Lao ce ili Zaratustra) obučen u bijeli lan koji ih je naučio svemu, rođen je od djevice. I on je liječio i krstio ljude i protivio se žrtvovanju i kad je otišao najavio je svoj drugi povratak kao Isus; žrtvovanju su se protivili i Isus, Buda, Zaratustra...eseni su bili vegetarijanci i Isus na nekoliko mjesta u bibliji pokazuje da je prije bio vegetarijanac nego mesojed. Orfejevi svećenici su isto bili vegetarijanci i odjeveni u prosjačku odjeću, po Orfeju riječ orfan je na grč. siroče.. Neki drugi Quetzalcoatl je čak i razapet. Mitološki Quetzalcoatl je predstavljao jutarnju zvijezdu veneru (i Orion koji izlazi, Horusa se isto vezivalo za veneru). Isus je isto zvan sjajna zvijezda Danica (u Izaiji se jutarnja zvijezda spominje kao Lucifer). Isto tako Zaratustra ili grč. Zoroaster je jutarnja zvijezda, navodno je eteričko tijelo tih avatara koji se utjelovljuju na veneri ili merkuru (budh je merkur koji je svjetlonoša kao i venera, a i Krišna ima veze sa njim). Venera je nekad prikazana kao žensko i rjeđe kao androgini muškarac sa bradom (Afroditos, u Italiji je bila ćelava Venera).. Npr Afrodita/Venera je rođena iz morske pjene isto kao i Viracocha, kao su zvali Quetzalcoatla na Andama. Simbol jutarnje venere je pčela, a večernje osa. Vespera je večernja zvijezda, osa se na tal. kaže vespa a na eng. wasp. Kod romanskih jezika korijen pčele je abel; i tu vjerojatno potiče priča o Kainu i Abelu, večernja zvijezda ubija jutarnju. Jer isti mit imamo u Kanaanu, vrhovni bog El je imao sinove Šalima i Šahara, večernju i jutarnju veneru. Uvijek imamo tog vrhovnog boga i 2 brata kao dobrog i lošeg policajca. Sotona je Isusu bio brat što je naznačeno u knjizi o Jobu. Tako imamo braću Ormuzda i Ahrimana, Sanandu i Sanat Kumaru, Quetzalcoatla i Xolotla (gospodar večernje zvijezde), Horusa i Seta, Bjeloboga (koji je rođen 24.12.) i Črnoboga, Baldura i Vidara, Wotana i Lokija. U Kanaanu je jutarnja zvijezda Atar, u Perziji se Atar bori protiv zmaja Azhi Dahake. Oni predstavljaju jutarnje i večernje aspekte sunca, venere i Oriona. Oziris je bio sam kao Orion, ali kao jutarnji Orion se zvao Ausar, a kao večernji Vezir. Kod Germana jutarnji je Aurvandil, večernji kovač Voeland. Taj večernji Orion je često kovač, jer izgleda kao da kuje sa sunčevom vatrom na nakovnju od bikovih rogova, kod nas je Svarog. Ime Svarog je dobio vjerojatno po svarga loki gdje je obitavao Indra koji je sličnih karakteristika. Veoma je interesantan mit o Jarilu/Gerovitu. On je preko zime kod Velesa i u proljeće uskrsava kao Zeleni čovjek, bog vegetacije i Al Khadir (zeleni kao i zeleni Jura) na istoku. Njegov dan je 23. travnja kada su se počele slaviti svetkovine Baala/Belenosa (kršćanstvo ga je preimenovalo u sv. Jurja). Taj dan se upoznaje sa gromovnikovom kćeri djevicom Marom, koja mu je i sestra. Kad je kod Velesa on je uvijek Jarilo, ali kad se ženi sa djevojkom na ljetni solsticij mijenja ime u Ivan. Sad to možemo povezati: Perun je gromovnik koji je u kršćanstvu preimenovan u sv. Iliju i obadvojici se slavi rođendan u kolovozu kada su bili festivali kovačima Lughu (lugnasadh) i Vulkanu (vestalke tj. večernje venere su sudjelovale u ceremoniji). Oni su zapadni/jesenski/večernji aspekt Oriona. Ivan se slavi kad je sunce najviše 22.6. (u bibliji piše da je on reinkarnirani Ilija), to označava zenit. a Jarilo je Orion na izlasku u proljeće. Ivan je otprilike isto udaljen od Ilije i Jurja. Ivan i Isus su rođeni 6 mjeseci razlike po Bibliji, slična razlika od 7 mjeseci je između Krišne i Arjune (Ivan i Arjuna su Orion). Svi paganski misteriji su imali tog umirućeg i uskrsavajućeg boga koji je išao kroz osmokračno kolo godine, vezivan je i za boginju uvijek. Na zimski solstiicij yule se rađa kao mlado sunce, boginja podzemlja je Epona ili Danna. Na imbolc on je mladi dečko i slavio se zajedno sa Brigit/Perzefonom. kao blagdan svjetla i palile su se svijeće. Crkva je taj dan preimenovala zbog toga u Svijećnicu i slavi Isusa kao "Svjetlost svijeta". Na Eostaru on upoznaje mladu, na Beltane (boginja mijenja ime u Belisama, što znači "vrlo svjetla") stupaju u odnos ili se žene , a na ljetni solst ili Ivanje/Lithu on postaje okrunjeni kralj ili se žene, sunce je tada najjače. Tu postoji više varijacija, ona mu je ujedno i žena i sestra. Ljetni solsticij je kod Slavena prije bilo slavljenje Kupala i Kresnika (Krstnik, Krsnik) kada su se preskakali krijesovi i krstili u vodi, taj dan je u kršćanstvu preuzeo Ivan Krstitelj (Kupala se isto zvao Ivan) koji krsti u vodi i najavljuje onog koji krsti ognjem a i kaze u Bibliji da je reinkarnirati Ilija koji krsti ognjem i vozi se u plamenoj kočiji. Kresnik se isto sa bratom Trotom vozio u plamenoj kočiji nebom, borio protiv 6 mjeseci "lošeg" zimskog sunca u obliku zmaja i oženio proljetnu boginju Vesinu. U kršćanstvu kršteni dani počinju od Ivanja i taj dan se on bori protiv rusalki. Taj dan se obavljaju brakovi kao simbolika vjencanja vode i vatre (jednaka m i ž energija ravnodnevnice), mladenci preskaču kresove i do sv. Ilije je sigurno kupanje u vodi bez straha od štriga i rusalki.
Na lamas/lugnasadh bog postaje Perun/Ilija, tj u silasku je. Na jesenju ravnodnevnicu mabon kao ostarjeli se sprema za smrt, i na samhain umire i krug se ponavlja. Ima više varijacija, negdje su se slavile samo ravnodnevnice kad on ide na jesen u donji svijet i u proljeće uskrsava kao "Zeleni čovjek". To je i simbolika bogova gromovnika koji se bore protiv zimskog, "lošeg" sunca. Ima i varijacija u nordijskim zemljama o 2 kralja npr. Lugh i Balor: Sveti kralj i Kralj hrasta. Oni isto predstavljaju sunce kroz godinu. Kralj hrasta je najjači na ljetni solsticij, Sveti kralj na zimski solsticij, na ekvinocijima se bore (slično verzijama o 2 brata). ovo imamo i u slučaju Krišne i Arjune i Isusa i Ivana Krstitelja i razlikama od 6 mjeseci rođenja. I zato se u bibliji kaže o njima da kada jedan raste, drugi se smanjuje. Krišna i Arjuna su kod nas došli kao blizanci Ovsenj koji se pojavljuje ljeti i koledo (Krišnji) kji se pojavljuje na zimski solsticij, u Bugarskoj se Božić i zove koleda. Slično je bilo u mezopotamiji; Mardukova pobjeda nad Tiamat se prvo slavila u prosincu na Zagmuk festivalu (kasnije na prolj. ekvinocij Akitu), njegov brat koga je ubio Dumuzid/Tammuz se počeo slaviti na ljetni solsticij sve do srpnja. Oba 2 su umiruća i uskrsavajuća boga, Tamuz je u kršćanstvu Sv. Toma koji se slavi 4.7. i mjesec srpanj se zove židovski/babilonski tammuz. Ovo je i kod nas bilo prisutno; na zimski solsticij bi se po selima krunio kralj kojem bi dali krunu (26.12. je taj blagdan pretvoren u sv. Stjepana sa krunom) i on bi tu krunu imao do današnjeg datuma 3 Kralja malo poslije Nove godine.
U masonstvu Orion na istoku, zapadu i na najvišem mjestu je simboliziran u 15., 16. i 17 stupnju. Petnaesti se zove Vitez istoka, šesnaesti je jeruzalemski princ (šalem je večernjača zvijezda) i sedamnaesti je Vitez Istoka i Zapada. Na proljetni ekvinocij se kod starih naroda slavila Nova godina, alkemijski simbolizam uskrsavajućeg Sina božjeg/Zelenog čovjeka. i njegovo Sveto vjenčanje/hieros gamos sa sestrom/ženom. U Babilonu se na sedmerostepenom ziguratu slavilo vjenčanje Marduka i Sarpanit, kao i Dumuzija i Inane (sjedinjenje Šive i Šakti kroz 7 čakri). Tu se ritualno ponavljala cijela kozmogonija; Mardukov silazak u pakao i borba protiv kaosa Tiamat (iz kaosa u red/kosmos), Mardukova pobjeda i ponovo rođenje i na kraju sveto vjenčanje. Iz Sumera je i biblijska "pjesma nad pjesmama" koja je slavila to vjenčanje, Izraeliti su preuzeli i pjesmu i Dumuzija kojeg su zvali Tamuz. Boginja se kao starica prikazivala crnom, kao djeva bijelom i kao žena crvenom (kada se udaje za Sina božjeg).. To su boje i alkemijskih faza, ista je simbolika uskrsavajućeg Sina božjeg koji umire da bi pročišćen uskrsnuo.
 |
| VECERNJI ORION VULKAN/VOELAND KUJE SUNCE NA NAKOVNJU OD BIKOVIH ROGOVA |
Spilje i vrhovi planina su važna mjesta svih religija i simboli početaka. Jedino u Perziji priča o Velikom potopu ne uključuje arku, nego je tamo Ahura mazda prosvjetlio Yimu da sve vrste stavi u pećinu. U Perziji je trojstvo bilo Ahura Mazda, Anahita kao djevica i Mitra (on je u biti Murrugan). Postojali su najmanje 2 Mitre: jedan rođen iz kosmičkog jajeta omotan 7 puta zmijom i jedan rođen 25.12. u spilji iz kamena kojem su svjedočili pastiri i imao je obrede kruha i vode. Mitra je, slično kao i Isus, bio medijator između Ahure mazde i Ahrimana, Boga i sotone. Mitra je, između ostalog, poistovjećivan sa svjetlosti i bio je androgin, zvan je i "Oko svijeta". Karakteristično je za sve Spasitelje svijeta da su bili androgini, vječno mladi, čudesno začeti i pratili su ih fenomeni isijavanja svjetlosti, a tako su i zvani "Svjetlost svijeta". Često su opisivani sa svjetlim i zračećim očima. Dioniz je bio nešto kao pola muškarac, pola žena. Mitra je rođen iz stijene u pećini na dan zimskog solsticija. Perzijanci su pojavu Zvijezde i stupa svjetlosti iznad spilje smatrali znakom da će se roditi Spasitelj. Mitrini mitreji ili speleumi su bili postavljeni u spiljama. Kasnije kad se mitraizam proširio po rimskom carstvu podignuto je tisuće mitreja. Oni su bili zapovjedništva, ali i sjedišta kulta usmjereni prema astralnoj tauroktoniji na dan zimskog solsticija; tad Mitra kao Orion ubija Bika (isto tako je i Dioklecijanova palača napravljena). Zvijezda koja "pomaže" suncu na zimski solsticij je Sirijus koje se smatra duhovno sunce iza našeg fizičkog sunca, ranokršćanski hramovi su bili poravnati sa istokom i Sirijusom tako da posvećenika obasjava na solsticij svjetlost Sirijusa. I to je Betlehemska zvijezda i 3 kralja kao 3 zvijezde Orionova pojasa. Isus je rođen u spilji i u Protoevanđeljima se govori o zasljepljujućoj svjetlosti koja je obasjala spilju. I kod Zoroastera i Muhameda je slična priča; Zoroaster je bio obasjan zadnja 3 dana u utrobi majke tako da je cijelo selo svjetlilo, a objavu je dobio od Ahure Mazde kad je otišao na vrh planine u spilju. I Isus je doživio preobraženje u kojoj je zasjao svjetlošću na planini (židovski mesija će se pojaviti na planini). I Muhamed je primio objavu od anđela Džibrila na vrhu brda u spilji. Kod Bude se jednoj legendi spominje spilja i svjetlost, kada ga je Indra posjetio u špilji u kojoj je meditirao, Buda je osvjetlio i proširio cijelu spilju. Puno je majčinih obitavališta kineskih junaka i osnivača dinastija bilo obasjano svjetlosti kada su se rodili. Kineski junaci Lao tze i Žuti car su bili čudesno rođeni od božanske zrake, slične se božanske intervencije spominju i kod rođenja Ivana Krstitelja, Isaka, Noe, Mitre; Dioniza, Zoroastera, Aleksandra velikog, Romula, rimskih Cezara, Džingis kana...
MEROVINŠKA LINIJA
Jedna od teorija kaže da je Isus sa svojom ženom M. Magdalenom otišao u južnu Francusku. U Provansi u pokrajiji Languedoc (koji imaju posebni oksitanski jezik) je bio izražen kult M. Magdalene kod Albigensa/Katara i trubadura, templari su isto obožavali nju i Krstitelja kao mesiju. Jer u Izaiji u SZ piše da će Mesija biti prepoznat jer će jesti med, kasnije u NZ Ivana opisuju kao onog koji se hrani divljim medom (eseni su se bavili najviše pčelarstvom). Njoj je kao Crnoj Madoni podignuta i crkva Notre dame u Parizu, i u Pirinejima imamo svetište Crne Madone. Isus se njoj obraćao sa "Svjetlosti puna", a u Talmudu je zovu Svjetlonoša. U Francuskoj i Flandriji su je u srednjem vijeku zvali Notre dame de la lumiere (naša gospa od svjetlosti). U Flandriji u Gentu je i slika Nebeskog Jeruzalema iz Otkrivenja; ali na njoj nije Isus kao Mesija nego Ivan Krstitelj. Ivan Krstitelj nije niko drugi nego Bakho/Dioniz, bog koji je došao iz Indije gdje je bio Murrugan ili Al Khadir tj. zeleni čovjek. U Perziji je on bio Mitra gdje su bile svečanosti Mihragan (Murugan), kod Yazida Melek Taus i prikazivan je plavo, obično je u plavo zelenoj nijansi. I oni ga zovu Mihragan ili MuruKana/Murukama, kama je ljubav a M i R su ženski i muški princip. Katari u južnoj Francuskoj su zato imali ćup sa slovima MR i odatle bog AMOR kod njih (u andskoj mitologiji zmija sa 2 glave je amarucu ili katari). Kod Rimljana je bio Kupido ili Amor isto što i Kamadeva (kama ljubav, deva bog), Rim ili Roma je naopako od amor. Rimljani su baštinili neke mitove iz južne Indije; Lupa kali je bila vučica koja je odgojila božanskog sina u spilji i pustila ga niz Gange U Rimu su bile luperkalije u čast vučice koja je odgojila Romula i Rema i koji su plutali Tiberom. 21. prosinca su na zimski solst. slavili blagdan svjetlosti divaliu, u Indiji se i danas slavi blagdan svjetlosti diwali. Rimljani su imali i svečanost lemoriju, po potonuloj Lemuriji od koje je ostala samo Šri lanka To su neki ostaci u kolektivnoj memoriji jer Rimljani nisu spadali rasno pod njih, nego ljudi slični dravidima i aboriđinima. Lemurija se protezala od Australije do Indije i sve do Madagaskara, na Madagaskaru žive lemuri koji su očito tako dobili ime. U Ramayani se spominje most koji je spajao Indiju i Sri Lanku, Hanuman je sa vojskom majmuna preko njega išao osloboditi Raminu ženu Situ, danas imamo na dnu mora ostatke tog mosta.U državi Tamil nadu su živi mitovi o toj zemlji, oni je zovu Kumari Kandam. i pišu o njoj u Kanda puranama. Kanda je Skanda, ratni aspekt Murugana; ta zemlja je opisivana kao zemlja bogova Šive i Murugana (opet se vjerojatno radi o arhetipu jer su ova 2 boga imala više aspekata, šiva je neki muški princip/svijest). Kod Aboriđina i danas imamo Murungun klan koji štuku jutarnju zvijezdu (možda nije slučajno što je talijanska riječ marangun tj. tesar, a Isus koji dijeli puno toga sa Muruganom je bio tesar, Krišnin otac je bio tesar kao i Buda).I danas je najznačajnije svetište Murugana na Šri lanci u mjestu Kataragama, čak su i Grci govorili da je to rodno mjesto Bakha/Dioniza. Kataragama bi značilo "rodno mjesto Kartikeye",Murrugan je navodno došao sa Plejada koje su ga odgojile (matrike). Plejađani su opisivani sa plavim ili zelenim očima. Vjerojatno su i katari tj. "čisti" dobili ime po ovome (zato imao riječi katarza i katarakta tj. kad je vid gotov, kao i glaukomu po vidovitom grčkom junaku Glaukusu), njih i templare je crkva progonila. Templari su bili prisiljeni od katoličke crkve pobjeći u Škotsku, u Rosslyn kapeli su i danas glave tog Zelenog čovjeka. Crkva ih je optužila da štuju Bafometovu glavu, vjerojatnije je da su štovali tu glavu Zelenog čovjeka ili otkinutu Ivana Krstitelja. Katari su s druge strane oko vrata i u spiljama držali Ivanovo evanđelje (koje je u biti hermetički tekst i sličan je Poimandru. Poimandr je renesansni prevod Hermesovog Corpus hermeticum kojeg je Ficino preveo sa grčki na latinski). Zato je masonima jako bitan i Krstitelj i Evanđelist koji je napisao Otkrivenje gdje se govori o 7 čakri. Riječ katar znači čisti; isto na arapskom znači sufi koji imaju slično učenje o 7 stupnjeva duše, od duša kojima caruju bazni instinkti do pročišćene duše koja je jedno sa Bogom (možda ima veze gnostička Sofija/mudrost sa riječi sufi). Navodno su Katari i Templari skrivali lozu Isusovu što je moguće. U Ivanovom Otkrivenju se govori i o posljednjoj armagedonskoj bici kada će se spasiti 144 000. Prema biblijskim učenjacima je to mjesto Har Megido u Izraelu. I taj motiv možemo naći u Mahabharati; sukobile su se ogromne vojske, Kaurawe pod vodstvom Krišne i Pandava. Bilo je 5 milijuna samo pješaka i većina ih je izginula; spasilo se samo 144 000 ljudi koliko ih se treba spasiti po Otkrivenju. Taj rat se zvao 18 dnevni rat ili Rat/Masakr u Ar Maghadi. O sudnjem danu priča i zoroastrizam; bilo je najmanje 7 povijesnih zoroastera i najavljeno je rođenje sina Saoshyanta koji će biti rođen od djevice i koji će donijeti
frashokereti, kada će zlo biti poraženo i sve će se sjediniti sa Ahurom mazdom.
Moguće je da Merovinzi (MR) koji za sebe tvrde da potječu od Isusa imaju veze sa nekim od brojnih Isusa. Jer po njima otac od Isusa je bio neko riboliko stvorenje, sin Posejdona i Meduze se zvao Chryst. Preteča Isusa u SZ Jošua (Ješua) je bio sin od Nuna tj. ribe; on je vodio 12 plemena kao 12 apostola. U kršćanstvu imamo nuncija i riječ za časnu sestru nun. Isusa se dosta veže za ribu, kršćanstvu je znak riba. Akronim ICHTYS što je na grč. riba su preveli kao Iesous Christos, Theou Yios, Soter (Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj), iako je Ichtys bio riboliki sin sirijske boginje Atargatis/Derketo. I riječ messiah/mašiah je veoma slična perzijskoj riječi masya što znači riba, ujedno je to ime prvog čovjeka (žena mu je Mashyana). Tu je razlika u odnosu na Indiju, Matsya je bio prvi avatar koji je podučio Manua. Prikazuje se kao čovjek koji izlazi iz ribe, nekad se i Krišna tako predstavlja. To predstavlja kraljevsku zvijezdu Formalhaut (na arapski "riblja usta") u Južnoj ribi koja je u Krišnino vrijeme markirala z. solst., to zviježđe ima u ustima Vodenjaka; Južna riba je majka zviježđa Ribe u grčik i babilonskim mitovima. A Krišna je napustio svijet u Vodenjaku i povezuje se sa njim, kod nas Krišnji je Vodenjak. U Babilonu je Vodenjaka predstavljao Ea koji je označavao period oko solsticija kad su bile poplave. To je odraz sa neba, sunce tada prolazi kroz zviježđa koje su bile u području zvanom More. Zviježđa u tom "moru" su Vodenjak, Jarac (prikazan sa ribljim repom), Ribe, J. riba itd. Te južne konstelacije su bile Ea/Enkijeve konstelacije, Ea na akadski znači "kuća vode". I kod Dogona riboliki Nomos je ljude učio, pričeščivao ,bio razapet na stablu i najavio drugi dolazak (kao i kod Kelta iscjelitelj Esus). A utemeljitelj Merovinga Merovej je navodno i potomak Bisteee neptunis (imao je i zemaljskog oca Klovisa), Neptunove zvijeri ili quinotaur. To je biće slično hipokampusu (konj i riba), samo što je bio dijelom bik i dijelom riba. I kasniji vladar Dagobert je ime dobio po ribi, dag je riba na hebr. Merovinge su zvali i ribari, kod svih avatara se spominju svete ribe ili ribari kao kod Isusa. Orpheus na grč. znači "veliki ribar", orphoi je u Apolonovom svetištu bila sveta riba. I Zagrej (Dioniz) znači "veliki ribar" ili "veliki lovac". Horusovi sljedbenici su se zvali ribari. Posejdon/Neptun je bio vrhovni bog Atlantide, moguće je da mu je ime iskrivljeni oblik Baal Sidona, feničkog boga grada Sidona (u Palestini je bila Beth Saida; i danas je tamo hram Ali es Sajjad tj. "Ali ribar"). Poveznica koja povezuje kraljevsku liniju je i crvena kosa. U bibliji su crvene kose opisani Ezav, David, Salomon i nazareni kojima je pripadao Isus i Ivan. I crvena brada, možda nije slučajno što je operacija Barbarossa(riđobradi, navodno po Friedrichu) počela na lj. solsticij i dan Ivana Krstitelja. Isus i Salomon su Davidova roda iz Juda plemena i na brojnim slikama su prikazani sa crvenom kosom, isto kao što su i Merovinzi bili crvenokosi, fleur de lis možda potječe i od Lilith koja je bila crvenokosa. U 15. stoljeću u Italiji je otkriveno javnosti pismo nekog Letulusa, suvremenika Isusovog, kako ga opisuje sa crvenom kosom; tako su ga brojni muslimani opisivali, oni su i proroka Muhameda opisivali riđobradog. Kralj David je u bibliji opisan kao crvenkast, on i Golijat su bili rođaci (i ubio ga je Elhanan, a ne David). A divovi su bili crvenkaste kose, brojne su legende o njima diljem svijeta, a naročito u Irskoj; kod Iraca, Škota i Židova je najviše crvenokosih. Po irskim spisima, jedna je grupa iz plemena Juda došla u Irsku i osnovala Ulster tj. Sjevrenu Irsku. Zato na zastavi Sj. Irske je Davidova zvijezda, lav i Zarina ruka (Zara Juda), a na Irskoj je harfa koju je kralj David svirao.Boginja Ulstera je Macha Mong Ruad ili Macha crvenokosa. Tu boginju spominju kao pagansku boginju u Bibliji u Kraljevima 15.13. I brdo Machaerus na kojem je Ivan Krstitelj izgubio glavu je nazvano po njoj. Kako je bilo 6 grupa ljudi i divova u Irskoj, moguće je da je i pleme Dan ima veze sa sjevernim krajevima (tuatha de danaan može biti narod Dan), crveno bijela na britanskoj i danskoj zastavi je prisutna (dan mark). Divovi su imali i 6 prstiju i često su na kipovima bili androgini. Tako je Viracocha bio androgin i na kipovima je prikazan sa 6 nožnih prstiju (kao i Buda na nekim kipovima). Na jednoj renesansnoj slici je tako prikazan i Krstitelj i prvi Adam koji je bio dvospolac. I irski druidi su bili u vezi sa asketskom kršćanskom sektom u Britaniji culdee/culdich koji su nosili bijelu odjeću, nisu jeli meso, okupljali se u broju 12+1, vjerovali u dušu i reinkarnaciju i zvani su "sinovi svjetla" kao eseni. Moguća je njihova poveznica sa zvjezdoznancima iz Kaldeje koji su imali slične prakse. Kod Židova postoje legende o crvenim i divovskim Židovima koji žive iza Kavkaza, moguća je tu poveznica sa Kazarima.
 |
| POSEJDON, HERMES I HERAKLO KAO RIBARI |
Grci su Atlantiđane zvali Meropes, uvijek je korijen mr za more. Meropes znači i iscjelitelj, isto ono što su bili i eseni. A Meropa je i zvijezda u Plejadama (imamo npr. i Taygetu tamo i planinu Taygetos u Grčkoj). I Budu je rodila djevica Maia, Plejade su zvane "djevice proljeća".Plejade su i kćeri od titana Atlanta, koja je i zvijezda tamo. Tolteci su govorili da potječu sa Atlana, a Asteci sa Aztlana. A Maje u kodeksu Troano spominju da su došli sa potonulog otoka Posejdonis. Na Andama su govorili da su Plejade 7 očiju Viracoche. Kelti isto kažu da potiču sa potonulog otoka u Atlantiku, naselili su se po zapadnim obalama Europe. Pikti u Škotskoj kao i srednjoamerički indijanci su se bojali u plavo i bili su poznati kao "plavi ljudi". Isto imamo kod Iraca koji su se iskrcali na zapadnom dijelu Irske, oni su bili gaeilge i zvani su fir golum tj. "plavi ljudi". Irski originalni jezik gaelski se još malo govori na zapadu Irske, galicijski jezik gallego na atlantskoj obali Španjolske ima puno sličnih riječi kao i berberski u zapadnoj Africi gdje je gorje Atlas (ispred su na Kanarima živjeli Guanchi koji su imali statue Atlasa/Atlanta kako nosi kuglu). Berberima (Zidane i Benzema su Berberi) u Africi pripadaju i Tuarezi koji su se cijeli oblačili u indigoplavu i zvani su isto "plavi ljudi". Berberski, gaelski i guanchi jezik jedino imaju veze sa baskijskim euskara jezikom, Baski isto tvrde da su sa Atlantide. Berberi kao i barbari su nazvani tako jer su imali brade. Na slici vidimo zmiju koja ide uz sjekiru što je bio znak lječništva na Atlantidi i znak Asklepija i Eskulapa. Princ Rama, koji je bio reformator i protivio se krvnim žrtvama te se oblačio u bijeli lan, je prema predaji u meditaciji ispod hrasta ugledao taj znak i biće koje mu se prerdstavilo kao Aesc-hejl-hopa (Asklepije). Ta riječ znači "nada je spas u drvetu" i biće mu je dalo imelu, što je postala sveta kasnije za Kelte.
 |
| BASKIJSKA SVASTIKA LAUBURU |
 |
| ZNAK LIJEČNIŠTVA NA ATLANTIDI I ZNAK BASKIJSKE ETE |
 |
| TRIDENT I ZMIJA KAO ZNAK JUPITER AMUNA |
Neptun je bio isto plavi Bog, po njemu je nazvan plavi planet neptun. I velik dio hindu bogova je plavi: Višnu, Šiva, Matsya, Krišna, Balarama...i Buda Akshobhya iz vajrayana budizma. Plavom bojom se u budizmu prikazivao Šakra koji na vrhu planine Meru upravlja sa 33 Deve, on je nešto kao Yuanshi tianzun kod taoista ili Indra, Jupiter, Perun... Šiva kao Neptun ima trozubac, sličan je Perunovom (u Dalmaciji se za vilicu kaže perun). Najrazvijenija rasa Andromedanci kao i rasa učitelja sa vodenog Sirijusa su isto plavi. I vanzemaljci sa Lyre i Vege se opisuju plavičasti sa plavim ili zelenim očima, oni su ista vrsta kao Plejađani jer su Plejade i dio Oriona naseljeni kad su reptilijanci izvršili agresiju na Lyru i Vegu. To su ovi vanzemaljci koji se pojavljuju kao Nordici, pa mi i danas kažemo za nekoga da je plav. A kosa je žuta. To je vjerojatno iz tih razloga, ali se toliko ustalilo da ne vidimo nelogičnost. Postoji svjedočanstvo čovjeka koji je bio 9 dana na Thiaouba planetu u plejadama i koji je vidio tijela avatara i među njima Isusa koji su poslani na duhovno nerazvijene planete. Moguće je da je Isus htio ukinuti žrtve u Jahvinom/Reptilijanskom kultu, često se u bibliji aludira na golubice kako se obično zovu Plejade. U Otkrivenju Isus drži 7 zvijezda, a golubicom se u bibliji uvijek prikazuje duh sveti koji se spušta na Isusa i Mariju.
Visoki, sa plavom/crvenom kosom i zelenim/plavim očima, izduženih lubanja i sa znanjem kojim su podučili ljude se opisuju pretpotopni Horusovi sinovi, Viracocha i 7 majstora te učitelji sa pacifičkih otoka koje su urođenici zvali urukehu(crvenokosi). Brojni su učitelji opisani sa plavim očima; Isusa Pilatova žena opisuje tako, Hermes je imao plavu kosu i oči, a Ehnatonov otac i majka su imali plavu kosu. Marija je često u plavo bijeloj odjeći, Isus u crveno bijeloj što simbolizira 2 alkemijska kamena. Od ostalih plavih bogova treba istaknuti neke u Egiptu: plavi Amon koji je bio vladar Tebe (tamo je 7 svećenica Plejada čuvalo 7 vrata uz 7 stupova mudrosti, isto je bilo 7 svećenica Plejada zvanih golubice u grčkoj Dodoni) koji je protjerao Hikse i iz čijeg je kulta nastalo Amonovo bratstvo, koje je u uskoj vezi sa zelenkastim Ozirisom koji je nekad plav sa bijelom bradom (njega je pokušao istisnuti Ehnatonov/Jahvin kult). Kad su Rimljani osvojili Egipat, onda se bratstvo zvalo Jupiter Amon ili Zeus Amon. Aleksandra su zvali Zeusovim ili Amonovim sinom, u kuranu ga zovu Zulkarnain ili rogati (pitagorejci koji su živili isposnički odjeveni u bijeli lan su iznikli iz učenja tog društva).. Amonovi ili ovnovi rogovi su važni za prosvjetljenje i za pamćenje (ovan je ram, zato se kompjuterska memorija zove RAM), ima ih 2 u glavi. Neptunovu su kočiju na vjenčanju vukla 2 hipokampa, to je simbolično 3. oko kojim upravlja planet Neptun. Vede inače govore o 8 400 000 vrsta vanzemaljaca od kojih je 400 000 hominida. To je i logično zbog teorije pansjemena, imamo i mačkolike, reptiloidne ili pasolike vanzemaljce. Koji su se možda u nekoj drugoj atmosferi više razvili, na zemlji su neke vrste davno dosegle plafon evolucije u ovoj atmosferi i ne mijenjaju se. I bogovi iscijelitelji koji su ljudima donijeli znanje medicine se često prikazuju plavi, nekad imaju ljudsko tijelo i ptičju glavu. Thoth, indijski Dhavantari, kineski Bian Que su tako prikazivani. U Grčkoj/Rimu smo imali Hermesa/Merkura i Asklepija/Vediusa (Sv. Vid). Ovi su bogovi, kao i Isus, imali sposobnost vraćanja mrtvaca u život.
 |
| AMUN |
 |
| ISCIJELITELJ IMHOTEP |
 |
| BALARAMA I REVATI |
 |
| OZIRIS |
 |
| HORUS KAO AVIAN VANZEMALJCI |
 |
| BAAL HAMMON SA AMUNOVIM ROGOVIMA I FLEUR DE LIS |
 |
| BOG AMON SA OVNOVIM ROGOVIMA |
 |
| ALEKSANDAR VELIKI SA AMONOVIM ROGOVIMA |
I znak Merovinga heraldički ljiljan ili fleur de lis ukazuje na moguću povezanost sa Isusom. Prema nekima je to znak Neptunovog/Posejdonovog trozupca. Grčko slovo psi označava taj trozubac, zato imamo psihologiju koja ponire u nutrinu kao u vodu. Vjerojatno je simbol iskombiniran da predstavlja trozubac, ljiljan i pčelu. Ljiljan ima 6 latica i tučak kao 7 čakri, a pčela je simbol duše, reinkarnacije i bila je simbol kraljevske vlasti u Kaldeji (u grobnici merovinškog Klovisa 1 proonađeno je 300 zlatnih pčela). Navodno i utemeljitelji mormona(mr) potječu od Merovinga i simbol im je košnica. Osnivač mormona P. Joseph je rekao da mu se ukazao anđeo imena Moroni koji je tvrdio da je sa Plejada. Osim križa Quetzalcoatla, ono što je zapanjilo konkvistadore je bilo to što je simbol kraljeva kod Tolteka bio isti simbolu fleur de lis koji su nosili na kacigama. U egiptu je hijeroglif sličan Fleur de lis označavao putnika iz daleke zemlje. I u Aziji imamo fleur de lis, taj znak je prikazivan sa Budom i osnvačem taoizma Lao ce na glavi kao 3 gornje sefire. U hramu Padmanabhaswamy posvećenom Višnuu postoje jedna vrata koja se ne otvaraju i na na njima su zmije i fleur de lis. Dolje na slikama vidimo taj znak u mnogim kulturama (slike su većinom sa
ove stranice gdje se govori o upotrebi gljiva kod indijanaca). Jaguarevi svećenici su se kod Maja zvali chilam balam ili tumači bogova. U Talmudu Isusa zovu Balam, a to je i ime moapskog neizraelskog proroka kojemu je kralj bio Balak.
 |
| 7 STEPENICA DO PROSVJETLJENJA NA VRHU GDJE JE KRIŽ QUETZALCOATLA I FLEUR DE LIS |
 |
| BUDA |
 |
| SAKRA I BRAHMA (SUKRA JE VENERA U INDIJI) |
 |
| INDRA |
 |
| OSNIVAČ TAOIZMA LAO CE BIJELE BRADE ROĐEN OD DJEVICE |
 |
| JEDAN OD "TROJICE ČISTIH" IZ TAO TROJSTVA TIANZUNA |
 |
| DAGON/OANNES SA FLEUR DE LIS |
 |
| ENLIL |
 |
| CORTES I ŠPANJOLSKE KACIGE |
 |
| DRVO ŽIVOTA |
 |
| CORTES I KRALJ |
 |
| VIŠNUOV HRAM |
 |
| CRNA MADONA SA FLEUR DE LIS |
ZAKLJUČAK
Vidjeli smo širom svijeta plave avatare koji šire iste poruke. Imamo iste simbole i obrede. Na jednoj strani su plavi Nordici protiv kojih Reptilijanci i Sivi u suradnji sa dijelom sljedbenika Jahvinog kulta vode rat. Hiksi su protjerani iz Egipta na početku 18. dinastije baš kad se i zbio biblijski egzodus, jedan dio je uzeo učenje Ehnatona i iskrivio ga.. Ehnaton je bio reformator Amonovog kulta, zalagao se za veću pravednost i vegetarijanstvo. U crtiću Štrumfovi imamo opisanu ovu borbu: Gargamel izgleda kao tipični Židov iz karikatura i opsjednut je zlatom, ime mu možda dolazi od gargoyle tj. vodorige; one su figure reptila na crkvama. Mačak mu je Azriel, u židovskoj mitologji anđeo uništenja. I oni se bore protiv plavih Štrumfova Plejadanaca, frigijska kapa predstavlja Orion i Plejade. Vodi ih Papa Štrumf sa bijelom bradom, žive u nastambama od gljiva muhara i vegetarijanci su...
Odlicno,temeljito,precizno..kao i uvijek..pozdrav sa kvarnera
OdgovoriIzbrišiLijepi pozdrav Ive..eto skoro pa godina dana od poslijednjeg posta..kao veliki ljubitelj tvojega bloga moram priznat da vec sa velikim nestrpljenjem cekam novi post...ujedno se i zahvaljujem na trudu i vremenu kojega ulazes u taj posao koji nije nimalo lagan jer su teme kompleksne i jako iscrpne a posao nezavidan...nadam se da nas ima u vecem broju koji uce iz tvojih objava..pozdrav sa kvarnera
OdgovoriIzbrišistigo novi
IzbrišiEvo upravo procitao i uzivao u napisanome!!
Izbriši